Usnuo je vječnim snom Ratko Mladić. Slavni general, veliki vojskovođa, priznati humanitarac, uzoran otac, suprug, deka. O njegovim djelima najbolji sud je dao narod koji širom regiona već pali svijeće i okuplja se kako bi odali poštu heroju. Mnogi se spremaju da doputuju čak iz najudaljenijih krajeva svijeta kako bi na vječni počinak ispratili svog generala.
I zato generale srećan ti put u rajsko naselje! Pazi nas i čuvaj odozgo, tvoj srpski narod te nikada neće zaboraviti.
Pozdravi nam generale tamo gore sve one usnule, sve naše srpske žrtve, naše mučenike i mučenice nevino postradale voljom bezumnika.
Poruči im da se ne brinu, da srpski narod čuva uspomenu na njih.
Pozdravi nam generale više od osam stotina mališana stradalih u Bosni i Hercegovini koji nikada nisu stigli odrasti. Pozdravi nam generale tromjesečnu Mirjanu Petrović koja ni prva slova nije stigla izustiti a ubiše je vojnici Nasera Orića na Vidovdan te crne devedeset i druge godine.
Pozdravi nam malenog Slobodana Stojanovića koji se vjerovatno i sada po rajskim prostranstvima igra sa svojim kučetom koje je pokušao da spasi kada ga zarobiše muslimanski vojnici i nakon svirepog zlostavljanja ubiše. Imao je dvanaest godina. Nije ga srpski narod zaboravio!
Pozdravi generale i braću Dimitrijević iz Srebrenice - četvorogodišnjeg Aleksandra i dvanaestogodišnjeg Radisava koje ubiše muslimanski snajperisti a roditelje Milicu i Tomislava tada osudiše na vječ̣nu tugu. Nismo ih zaboravili.
Generale naš cijenjeni pozdravi i četvorogodišnjeg Vladimira i oca mu Stanka iz sela Kravice koje ubiše Orić i njegova družina, i malenu Zoricu Božić od dvanaest godina, te jednaestogodišnjeg Mikajla i sestru mu Miladu čija bezbrižna djetinjstva prekinuše zlikovci uzvikujući alahovo ime. I malenog Aleksandra Ðorđića, tek godinu dana starog, čiji nevini lik i danas rasplače svakog posetioca gradske spomen sobe u Zvorniku. Nije ih srpski narod zaboravio.
Generale slavne vojske, pozdravi tamo gore i trudnicu Ljiljanu Ilić čije ime postade simbol stradanja Srba u Podrinju zbog strašne sudbine koje joj kukavice iz Potočara namjeniše.
Generale zagrli i pozdravi majku hrabrost Ljubinku Simić kojoj srce prepuknu od tuge kada joj orićevi vojnici ubiše trojicu sinova. Poruči Simićima, srpski narod je ponosan na njih.
I Radivoja Matića, invalida pod kruškom ubijenog, i njegove dvije ćerke Gordanu i Snježanu koje u cvijetu mladosti u Bjelovcu ubiše muslimani iz Srebrenice na kućnom pragu. Kaži im da majka Slavka i srpski narod ponosno čuvaju sjećanje na njih.
Ne zaboravljamo ni Vidoja Lazića kojeg u Srebrenici na krst razapeše džihad ratnici...ni njegovu majku Dostanu ni gluhonijemu sestru Krstinu koje u kući potom zapališe neljudi. Pamte ih Srbi i prenose svojoj djeci istinu.
Pamtimo i majku Dobrinu Prodanović iz Srebrenice koja nas skoro napusti jer ne uspe više nositi tugu za svojim sinom Živanom kojeg 1992. tako okrutno lišiše života Naser Orić i neljudi.
Generale slavni i proslavljeni, čije će ime vječno kroz vijekove sijati...tamo gore u raju pozdravi i staricu Ivanku Mirković, koju samo par sati prije dana oslobođenja i vašeg ulaska, tog desetog jula 1995. ubiše muslimanski neljudi. Pozdrave prenesi i učiteljici Borki Lazarević, koju tokom napada na školu 21. Jula 1995. ubiše srebrenički muslimani, te kukavice i ti "nenaoružani civili" i to onda kada je rat već stao. Kaži joj da su njeni đaci ponosni i da čuvaju uspomenu na nju.
I porodicu Ristić - Novaka, Ivanku, malenu Mitru i malog Miću na kućnom pragu u Skelanima ubijene. Čuva sjećanje na njih tada jedini preživjeli Cvjetko Ristić koji nastavi lozu i potomke svoje istini uči.
Pamtimo i Ljubicu Gagić što od tortura strašnih preminu u muslimanskom logoru u Srebrenici. Poruči joj generale, poneće neka ulica ili institucija ime po njoj kad-tad.
Generale i sve heroje i civile iz tvog Kalinovika pozdravi tamo gore. Te hrabre vojnike što na vječnoj straži ostadoše i živote za srpski narod položiše. Ponosni smo na njih. I malenu Stanislavu Koprivicu, tvoju komšinicu, koju u 15-oj godini života ubiše muslimanski zlikovci u centru Kalinovika tokom napada na osnovnu školu.
I porodicu Džilit - Milorada, suprugu mu Jovanku i maloljetnu ćerku Draganu čije živote svirepo prekinuše vojnici Alije Izetbegovića. Sada su napokon svi zajedno gore. I civile Draškoviće - žene i starce iz Osija i kalinovičkih sela - ubijene i zapaljene na Svetog Iliju te devedeset i druge godine.
Pozdrave cijenjeni generale prenesi i njegovoj svetosti Nedjeljku Popoviću, svešteniku iz tvog kraja kojeg "multikulturalne Sarajlije" okrutno ubiše a crkvu pravoslavnu zapališe.
Tamo na rajskom igralištu igraju se i srpska djeca Sarajeva koje poubijaše samo zbog imena muslimanski vojnici. I Danilo i Milica i Nataša, te Mirjana, Gvozden, Zorica, Dijana, Srđan...njih 126-oro. Kompletna porodica Tešanović iz sela Ledići, mali Milun tek šesnaest mjeseci je imao..
Pozdravi nam generale sve naše najmilije usnule vječnim snom od Podrinja, preko Jadovna, Starog Broda, Jasenovca, Kragujevca, sve do Knina, Korduna, Banije, Vukovara, Bravnica, Sanskog Mosta...
Na kraju, tu kraj svoje ćerke Ane, pronađi svoj mir i motri na nas generale a mi ćemo dok je svijeta i vijeka pominjati sa pijetetom tvoje ime i govoriti budućim naraštajima ko si bio. Hvala ti za sve. Nek je vječna slava tebi i svim srpskim žrtvama.
Коментари
Постави коментар