BRATUNAC: MAJKA ŽIVANA PAVlOVIĆ U RATU OSTALA BEZ DVOJE DJECE I SUPRUGA!

    U periodu od 1992-1993 muslimanski vojnici iz Srebrenice neprestano su granatirali uže područje grada Bratunca i okolna srpska sela prilikom čega je život izgubio veliki broj civila srpske nacionalnosti. Od muslimanskih granata nerijetko su stradala i deca. 

U Brezaku je, posle tragedija, koje su je zadesile i potucanja po tuđim kućama, Živana Pavlović iz Buljima kod Kravice uspjela da obezbjedi krov nad glavom sinu Miladinu i njegovoj porodici. - U ratu su poginuli moj sin Mikailo /12/ i kćerka Milada /17/, a suprug je umro od posljedica teškog ranjavanja. I ja sam oboljela, poslije svih nesreća, koje sam doživjela - rekla je u kratkoj izjavi za "Glas Srpske" 2011. godine ova hrabra majka. I to je jedina izjava i podatak koji se mogu pronaći na društvenim mrežama o stradanju ove porodice. A riječ je o jednoj od najvećih ratnih tragedija na području srebreničke regije. Sva tuga ovog svijeta sručila se na leđa ove nedužne, poštene, plemenite žene. Od svih boja na svijetu Živana je znala samo za crnu!!

Za manje od mjesec dana, Živana je ostala ostala bez dvoje djece, a potom i bez supruga. Treće dijete Miladin, tada četrnaestogodišnji dječak teško je ranjen, a i danas nosi gelere u glavi. Iz nepoznatih razloga, ni ova majka ni njena ubijena djeca nikada nisu bili "interesantni" nevladinim organizacijama ni medijima te o njima nikada nije napisan bilo kakav tekst ili pak, napravljena neka kakva reportaža. 

Ovi zločini zbili su se u januaru 1993. godine i to u samom centru Bratunca kada je ovo mjesto bilo meta žestokog granatiranja od strane muslimanske vojske iz Srebrenice.

Jedini cilj muslimanskih vojnika iz Srebrenice bio je da etnički očiste region Podrinja od srpskog stanovništva. Počevši od aprila 1992. pa sve do sredine 1993. jake muslimanske snage pod komandom Nasera Orića neprestano su napadale srpska sela i ubijale srpske civile. Ovi zločini su nastavljeni i kasnije ali u znatno manjem intenzitetu. U cilju kampanje nasilja čiji je cilj bilo etničko čišćenje i istrebljenje svega srpskog sravnili su više od 120 sela i zaselaka a ubili preko 3200 građana srpske nacionalnosti. U svojim krvavim napadima nisu štedeli baš nikoga! Ubijali su i staro i mlado, i žene i djecu....djevojčice su nerijetko silovane pred očima majki. Srpska deca su zatirana sekirama, maljevima, noževima, puškama, snajperima i granatama. Iako nisu ni znali šta je rat, srebrenički muslimani su u ovoj djeci vidjeli svoje neprijatelje.

Tokom muslimanskog granatiranja opkoljenog grada Bratunca ali i mnogobrojnih srpskih sela u ovoj opštini, ubijeno je više desetina građana, među kojima i veliki broj djece. Još više civila je u tim besomučnim napadima ranjeno, a mnogi civili su ostali trajni invalidi. Bratunac je dugo bio pod opsadom i blokadom,  neprestano izložen muslimanskom vatrom. U gradu je broj stanovnika bio udvostručen budući da je ovdje privremeno sklonište pronašlo više hiljada Srba koje su iz Srebrenice i okupiranih sela protjerale muslimanske snage Nasera Orića. 

Svjesni poraza na bojnom polju, Orić i njegovi vojnici iz Srebrenice, ti večiti gubitnici, odlučili su se za novu kukavičku strategiju a to je bilo granatiranje grada. Na meti muslimanskih agresora bili su isključivo civilni objekti: stambene zgrade, pijace, ambulanta, parkovi, dječija igrališta, škole trgovi, javna mjesta..Jedan od ovakvih zločina dogodio se i 30. januara 1993. Tog hladnog, januarskog dana srebrenički muslimani su ispalili nekoliko minobacačkih granata na područje Bratunca i u tom napadu je ubijena djevojčica Milada Pavlović. Imala je sedamnaest i po godina. Bila je učenica, odličan i uzoran đak. Milada je odlučila da malo prošeta svojim gradom ne sluteći bilo kakvu tragediju. Nažalost, zločinci iz Srebrenice su baš tada započeli granatiranje znajući da je pijačni dan i da će biti mnogo ljudi na ulicama. Tom prilikom je ranjeno više civila. Jedna mladost u trenu je ugašena voljom bezdušnika. Milada bi danas odrasla, zrela žena. Imala bi danas svoju porodicu, imala bi svoj posao, karijeru, a rata bi se sjećala samo kao gorke uspomene...Nažalost, umjesto divnih trenutaka i životnih radosti, u domu Pavlovića tri decenije caruju tuga i bol za izgubljenom mladošću.. A dželati se šetaju slobodno Bosnom i Hercegovinom, nagrađeni privilegijama i priznanjima.  

Najviše je stradala Drinska ulica koja je više puta bombardovana a u gorkom sjećanju ostao je momenat kada su muslimani iz zaštićene zone Srebrenice prekršili primirje i zasuli granatama djecu koja su se igrala.

Da stvar bude još tragičnija, 6. marta 1993. život je izgubio i miladin brat Mikailo Pavlović. I on je stradao od minobacačke granate koju su ispalili srebrenički muslimani. Bilo mu je nepunih jedanaest godina. Zločincima ruka nije zadrhtala! U kratkom vremenskom periodu, zlikovci bez duše su usmrtili dvoje djece iz porodice Pavlović nanevši njihovoj porodici nemjerljivu tugu i patnju. Ovo dvoje nedužne djece stradalo je u svom rodnom Bratuncu od strane muslimanske agresorske ruke koja je rušila sve pred sobom. Istog dana muslimanska granata zauvijek je prekinula i život Božane Petrović (1942). Granate su uglavnom bile "lansirane" iz samog centra Srebrenice, najčešće sa igrališta i okolnih lokaliteta gdje su bile postavljene haubice ali i iz muslimanskih sela, snažnih vojnih uporišta.

Na ovaj zločin podsjetio je svojevremeno i veliki srpski heroj i borac za pravdu  - Vojin Pavlović, inače predsjednik i osnivač NVO "Istočna alternativa" iz Bratunca: "Od drugog strica Mile, sin Mikajlo Pavlović je imao 11 godina. Igrao je klikera. Stradao je od granate koja je stigla iz Srebrenice. Tada je teško ranjen i njegov brat, dve godine stariji Miladin. I danas nosa geler u glavi. Lekari sa VMA u Beogradu su uspeli da mu spasu život, ali ne i da izvuku metalne opiljke" – ispričao je Pavlović medijima dodajući da je u Kravici izgubio veliki broj svoje rodbine. Stric Radoje Pavlović mu ubijen na Božić 1993. u Kravici a rodbina ga je pronašla nekoliko mjeseci kasnije i to bez glave. 

Muslimanski vojnici nisu ni skrivali svoje zle namjere već su se hvalili kako su artiljerijski napadi na Bratunac bili prethodnica jednom sveukupnom napadu na sam grad koji je imao za cilj osvajanje i istrebljenje srpskog civilnog stanovništva. Kako je sam zločinac Naser Orić istakao, namera srebreničkih muslimana je bila da okupiraju Bratunac što su i pokušali odmah nakon masakra u Skelanima. Namjeru krvoločnih zveri da zauzmu tuđi grad, da pobiju žene i djecu, spriječila je malobrojna ali hrabra srpska vojska koja je uspjela da odbije ove napade agresora i zaštiti civilno stanovništvo. Bratunac je uspješno odbranjen a kukavice i vječiti gubitnici na bojnom polju neprestano su granatirali grad i civilne objekte.

Na mjestu stradanja Mikajla i Milade nema spomen obilježja, njihovo stradanje nije obuhvaćeno zvaničnom komemoracijom, po njima ne nosi naziv nijedna ulica niti ustanova u gradu Bratuncu..