VINKOVCI: SEĆANJE NA 137 UBIJENА SRPSKA CIVILA - ZLOČINI ZA KOJE NIKO NIJE ODGOVARAO!

дана

Prema podacima popisa iz 1991. na području Vinkovaca živelo je 35 347 stanovnika, od čega 79,53% Hrvata, 10,64% Srba, 3,75% Jugoslovena (koje su opet, u najvećem broju činili Srbi) i 2300 ostalih. Iako su pripadnici srpske zajednice činili veoma mali udeo u ovom gradu, ipak su za ekstremnu hrvatski vlast postali neprijatelji broj jedan. Procentualno gledano u odnosu na broj stanovnika, broj stradalih Srba je višestruko veći od broja hrvatskih žrtava. Ubijeno je preko 240 građana Vinkovaca srpske nacionalnosti. Među žrtvama je 137-oro civila i žrtava ratnog zločina, od čega su 33 žene a ubijeno je i sedmoro dece. Blizu trećine (32%) ubijenih čine lica starija od 60 godina, od kojih su mnogi bili nepokretni i bolesni. Najmlađa registrovana žrtva je imala tri, a najstarija 90 godina. 

 Prve civilne žrtve ovog kraja su pale već u  proleće 1991. Ljudi su presretani na ulicama, odvođeni iz svojih kuća i sa radnih mesta na "informativne razgovore" odakle se nikada nisu vratili. Tada započinje masovni progon i egzodus srpskog stanovništva, praćen velikim talasima nasilja. Minirane su i pljačkane srpske kuće, lokali i svi drugi društveni objekti u vlasništvu Srba. Tada se formiraju i zloglasni logori i mučilišta za Srbe. Oskrnavljene su, minirane ili porušene sve pravoslavne crkve u ovom kraju, uništena su i devastirana srpska groblja kao i mnogobrojni kulturni objekti. Divan suživot i tolerancija između Srba i Hrvata koji su pre rata krasili Vinkovce, naglo su narušeni zahvaljujući okrutnom fašističkom režimu Franje Tuđmana. Propaganda iz Zagreba ubedila je većinu Hrvata da se okrenu protiv svojih komšija i krenu u stvaranje nove NDH. U time je najviše doprineli lokalni vinkovački mediji koji su neprestano širili mržnju i laži zbog čega je većina Srba i završila u grobnicama.

MASAKR U KARADŽIĆEVU

Jedan od najužasnijih zločina na području Vinkovaca počinjen je 3. oktobra 1991. kada su jake hrvatske snage upale u srpsko selo Karadžićevo i poubijale veći broj meštana, a nekoliko njih zarobili, zlostavljali i mučili. Selo je više puta bilo meta napada hrvatske paravojske a žrtve su likvidirane na najmonstruozniji način. Penzionerka Radmila Katić (63), inače teško pokretna, ubijena je kućnom pragu najpre vatrenim oružjem, pa klanjem i masakriranjem a mladiću Zoranu Šodolovcu zločinci su odsekli glavu nakon mučenja. I starina Bogdan Rajačić od 80 godina masakriran je na svom kućnom pragu, dok je penzioner Đorđe Stojanović (63) mučen pa pokošen rafalima. I penzioneri Smiljana Bajić (60) i Slavko Kokotović (65) oboje rodom iz Karadžićeva ubijeni su u svojim kućama u Vinkovcima. 
   
Najviše informacija o tom događaju DIC Veritas dobio je od  meštanina Milenka Katića (1932) 14. novembra 2008. godine:
- Toga dana nalazio sam se u kući sa suprugom Radmilom (63), kada su u naše dvorište ušli Milan Naglić, Josip Sambolek i Branko Adžić, svi iz susjednog sela Jarmine, nastanjenog pretežno hrvatskim življem. Svu trojicu sam dobro poznavao pošto sam desetak godina radio u njihovom selu. Privučena galamom, Radmila je izašla u dvorište sa štapom, pošto se teško kretala nakon preživljenog šloga. Naglić joj je odmah iz puške pucao u usta, od čega je pala na dvorište. Kad sam je počeo dizati, Naglić mi je opsovao majku četničku i čizmom me udario u stomak i oborio na zemlju. Sambolek je prišao Radmili i nožem je preklao. 

 Naglić me je bajonetom udario po glavi, a zatim me izvukao na ulicu i predao u ruke Adžiću, koji me udarcem šakom u glavu ponovo oborio na zemlju, a zatim skočio na mene i psujući mi četničku majku naredio da ustanem. Natjerali su me da onako okrvavljen hodam ulicom po selu. Tada sam vidio oko 40-50 hrvatskih vojnika i jedan transporter. Pored moje supruge, toga dana u selu su ubijeni: Kuzmanović Miroslav (27), Mirčeta Čedo (36), Mirčeta Svetozar (51), Petrović Dražen (26), Petrović Željko (33), Rajačić Bogdan (79), Šodolovac Zoran (36) i Tišma Radomir (41), dok je Trtica Stevan (71) tri dana kasnije umro od posljedica ranjavanja. U vrijeme napada u selu nije bilo srpske vojske. Mrtve smo pokupili i sahranili u Markušici iz bezbedonosnih razloga.” - navodi se na sajtu DIC VERITAS-a.
Ovu priču Milenko je potkrepio i videozapisom u trajanju od dvadesetak minuta (autor Katanić Ivan, pripadnik JNA, koji je nakon napada ušao u selo), svojom medicinskom dokumentacijom i spiskom svedoka, i Hrvata i Srba iz Karadžićeva, koji su bili pripadnici TO. Od Milenka su predstavnici DIC Veritasa doznali i da su Jarminčani istog dana ubili i svog komšiju Branka Kolića, koji nije hteo da ide u akciju na Karadžićevo i ubija Srbe kao i staricu Jelu Starinec, koja je imala unuka u Karadžićevu. 

 Milenko je 2005. zajedno sa sinom Miloradom podneo tužbu protiv Hrvatske pred Opštinskim sudom u Belom Manastiru zbog naknade štete za ubijenu suprugu / majku a Milenko i za svoje povrede, kao i zapisnik sa glavnog pretresa od 6. juna 2006, godine, na kojem se nalazi Milenkov svedoči iskaz. 
Sin Milorad, je u jesen 1991. i sam bio zarobljen od hrvatskih ZNG u kasarni u Virovitici i, da bi tek nakon više od 60 dana provedenih u zarobljeništvu, bio razmenjen. I Milenko i Milorad su u međuvremenu preminuli ne dočekavši pravdu za svoje najmilije.

 Jedan od očevidaca ovog užasnog zločina bio je i Jovica Maričić, dugogodišnji predsednik sela, kome su tog dana bili zarobljeni supruga, snaja i unuk. Tek posle nekoliko dana psihičkog zlostavljanja su razmenjeni. On je rekao da je tog dana bio najnesrećniji čovek, jer je selo Karadžićevo tog dana 60% bilo uništeno. Izvršioci ovog monstruoznog zločina ni danas nisu privedeni pred lice pravde, a kamoli kažnjeni, iako postoji video snimak gde se jasno vidi da je reč o ratnom zločinu. On je ispričao kako je mladiću Zoranu Šodolovcu je odsečena glava, dok je Radmila Katić koja je bila šlogirana izvedena iz svog dvorišta, a potom zaklana.
Hrvati danas proslavljaju masakr u Karadžićevu nazivajući mučenje i zversko iživljavanje nad civilima i meštanima "vojnom pobedom" iako je reč o srpskom selu koje nije ni imalo veze sa ratnim dešavanjima. Kako je i sam Hrvat N.N. rekao u Karadžićevu su hrvatski vojnici  tokom napada našli samo jednu pušku što jasno svedoči da tu nikakve borbe nisu vođene niti da je tu pre napada bilo ikakvih ratnih dejstava. Po njegovim rečima, radi se o kukavičkom napadu na civile i iživljavljavanju i masakriranju starih i nemoćnih što nikako ne može biti "vojna pobeda ili uspeh". Hrvatski razbojnici su dva puta oštetili spomenik žrtvama u Karadžićevu jer ih podseća na zverstva koja su počinili. 
MIRKOVCI - NAJTUŽNIJE SELO U SLAVONIJI

Mirkovci već tri decenije nose epitet "najtužnijeg sela u Slavoniji" a upravo zbog užasne tragedije koju je ovo srpsko mesto kraj Vinkovaca doživelo 1991. godine. Ovde je za vreme napada hrvatske paravojske (u periodu od avgusta 1991. do sredine 1992.) ubijeno 47 meštana. Kombinacijom podataka DIC Veritas-a i Centra "Documenta" iz Zagreba, uočava se kako su 32-oje stradalih bili civili ili žrtve ratnog zločina, dok su ostali postradali bili branioci sela tj. meštani - zemljoradnici, poljoprivrednici i ljudi raznih struka koji su ubijeni na svom kućnom pragu dok su pokušavali da zaštite nejač. Najmlađa žrtva bila je 15-ogodišnja Branislava Golubovac, učenica osnovne škole dok je najstarija žrtva imala 85 godina. Među ubijenima je bilo mnogo žena i starih i nemoćnih osoba. Prvi zločini se dešavaju već u proleće i leto 1991. kada hrvatski paravojnici i razbojnici upadaju u selo zlostavljajući nezaštićeno stanovništvo. Mnogi civili su upravo u tom periodu i pobijeni u svojim kućama. Civila Dragoljuba Građanskog (54) hrvatski vojnici su zaklali 22. jula 1991. u njegovoj kući i to na spavanju, a već četiri dana kasnije likvidiran je Milan Macura. Dana 6. avgusta 1991. nakon zlostavljanja je ubijen i Cvetko Šivčić a u svojoj porodičnoj kući su nakon zlostavljanja masakrirani supružnici Marija (57) i Pajo Šašić (61). 

 Jedan od najžešćih napada na Mirkovce dogodio se 16. septembra 1991. Tada je selo čitav dan bilo izloženo artiljerijskim napadima koji su odneli mnogo života. Dan ranije na svirep način je ubijen penzioner Stevan Nikšić (64) i to samo jer je bio Srbin. Žestoka granatiranja trajala su neprestano do kraja septembra, da bi kroz koji dan ponovo bila nastavljena. U periodu od 16. do 18. septembra 1991. ubijeno je osam civila, a više desetina meštana je ranjeno. Domaćica Ljubica Savić (40) ubijena je na kućnom pragu a slična sudbina je zadesila i staricu Mariju Grubić, koja je u trenutku ubistva imala 65 godina. Hrvatski ekstremisti nisu poštedeli ni život devojčice Branislave Golubovac. Imala je nepunih 15 godina kada su njen mladi život prekinuli hrvatski vojnici. Znali su zlikovci da je selo prepuno civila i upravo zato su njihove glavne mete bile pijace, crkva, dečija igrališta, škole, porodične kuće...pred Branislavom je bio život, imala je hiljade snova i želja koje je nameravala da ostvari. Kao i svako dete, i ona je silno želela da se ratni užasi što pre zaustave a skrivanja po podrumima da budu zamenjena igrom, druženjem i šetnjama po parkovima...nažalost, zločinci joj to nisu dozvolili. Ubijena je na mučki i podmukao način a za počinjeni zločin do danas niko nije odgovarao iako se vrlo dobro zna odakle su dolazile granate i koje hrvatske formacije su tada dejstvovale. U Mirkovcima su živote izgubili i Dušanka Berić, Slavica Bošković (51), Borka Cvijanović (30), Dušan Macut, Janja Maćešić, Milenko i Marija Savić, Savo Sikirica (69), Božo Svilar (83), Stana Turda (62), Marija Pavić (85) i mnogi drugi.

 Prema rečima preživelih meštana život u selu je bio pretežak, živelo se kao u enklavi. Nedostajalo je hrane, vode, lekova..svaki dana se pucalo i umiralo. Život  u podrumima i skloništima je bio nesnošljiv a Hrvati, dojučerašnje komšije, nisu odustajale od namere da u Mirkovcima zatru sve što je srpsko. 

"Sami su vikali, ništa neće živo ostati u Mirkovcima..od bebe u kolijevci do staraca, sve ćemo pobiti, Mirkovci će vam biti novi Jasenovac, eto tako su vikali komšije Hrvati."

"Granate su tukle svaki dan, puno mrtvih i ranjenih je bilo. Nije se moglo izići vani. Hrvati su granatirali zgrade, kuće, bolnice, pijace ma sve redom..samo da pobiju što više naroda".

"Protjerali su nas iz grada, sve opljačkali i zapalili pa smo izbjegli u Mirkovce. Ni ovdje nam ne daju mira, vidite šta rade..ubijaju djecu, stare, nemoćne, nikoga ne štede..." - samo su neke od izjava Srba iz Mirkovaca, zabeležene tokom i nakon rata. 

Jezivu sudbinu doživeo je i meštanin Jovica Grubić kojeg su hrvatski vojnici 13.11.1991. godine uhapsili, vezali ga samolepivom trakom, doveli na obalu reke Drave te ga usmrtili udarcem tupo-tvrdim predmetom u glavu i bacili ga u rijeku Dravu.

ZVERSTVA U GRADU VINKOVCIMA
Veliki zločini nad Srbima su počinjeni i u selima Marinci, Jankovci, Gaboš. Istovremeno, u samom gradu tog septembra 1991. je ubijen i ugledni doktor Adam Tepšić (rođ. 1933). Njega su nasilno sa radnog mesta odveli pripadnici hrvatske vojske i policije nakon čega je ubijen. Adam je uživao veliki ugled među svojim sugrađanima, bio je izuzetno poštovan i cenjen. Ista sudbina je zadesila i Đura Lalića (rođ.1933) koji je otišao iz svog stana do prodavnice da kupi hleb ali je na putu kidnapovan i do danas nije pronađen.

Najmlađa žrtva je bio trogodišnji dečak koji je usmrćen kada je grupa hrvatskih razbojnika bacila ručnu bombu na njihovu kuću. Dete je preminulo, a roditelji su teško ranjeni. Za zločine nad srpskim civilima do danas niko nije procesuiran niti osuđen. U Vinkovcima su Srbi ubijani, najčešće u okrilju noći, tako što su izvođeni iz svojih domova i odvođeni u mučilišta i logore iz kojih se nikada nisu vratili, ubijani su po kućama i stanovima, neki su i streljani nakon čega su njihova tela bacana u reku. Preživeli Srbi i Hrvati ispričali su i kako su hrvatski vojnici ručnim bacačima i bombama ubijali Srbe i pripadnike drugih nacionalnosti nakon čega su nasilnu smrt pripisivali "srpskim granatama". Hrvatski list Nacional.hr objavio je još davno popis 406 žrtava, mahom Hrvata koji su ubijeni iz neposredne blizine na teritorijama pod kontrolom hrvatskih ć snaga a čija se smrt karakteriše kao "nerasvetljeno ubistvo". Evidentno je da je ovakvih slučajeva gde su pripadnici hrvatske vojske likvidirali "nepoželjne" Hrvate najviše bilo u Vinkovcima, gde je veliki broj civila i hrvatskih vojnika poginuo pod nerasvetljenim okolnostima. Neki se službeno vode kao žrtve "snajpera" iako je javna tajna da su ubijeni od svojih.  

Od velikog značaja bi bilo da se na teritoriji Srbije, u Šidu ili Apatinu, mestima gde je najveći broj prognanih Srba pronašao trajno prebivalište, izgradi spomen obeležje (možda dve ili tri povezane spomen ploče) gde bi bila uklesana imena ubijenih srpskih civila iz Vinkovaca, Vukovara i Osijeka i gde bi se svake godine prisećali ovih prvih, nevinih žrtava tog nesrećnog građanskog rata koji je buknuo 1991. godine. 

Na osnovu popisa žrtava koje su objavili Centar Documenta iz Zagreba i DIC Veritas, kao i na osnovu teksta koji je objavio Nacional.hr donosimo nepotpun spisak žrtava Vinkovaca:

  1. Acs Imra 1903 – penzioner, Mađar po nacionalnosti, živeo u Vinkovcima, ul. Bana Jelačića br. 89. Nestao 07.07.1993 u centru Vinkovaca na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Udaljio se od kuće i više nije viđen (izvor: Documenta.hr)
  2. Aleksić Jovica 1948 – ubijen snajperom za vreme primirja na kućnom pragu 04.04.1992 tokom napada hrvatske vojske na Mirkovce (izvor: Documenta.hr)
  3. Bajić Jovo 1928 – penzioner, masakriran sa svojim suprugom 13. avgusta 1992. dok su radili na njivi u selu Markušica. Hrvatski vojnici su upali u selo i masakrirali više civila a veći broj je zarobljen i odveden u logor u Đakovu gde su zlostavljani
  4. Bajić Smiljana 1932 – izmasakrirana sa svojim suprugom 13. avgusta 1992. dok su radili na njivi u selu Markušica. Hrvatski vojnici su upali u selo i masakrirali više civila a veći broj je zarobljen i odveden u logor u Đakovu gde su zlostavljani
  5. Bakula Ivica 1970 – nestao početkom juna 1991. godine blizu sela Mirkovci (izvor: Documenta.hr)
  6. Berić Dušanka 1952 – domaćica iz Mirkovaca, ubijena prilikom napada pripadnika hrvatske vojske 06.10.1991. godine (izvor: DIC VERITAS)
  7. Bibić Marija 1918 – nestala 01.08.1998 u periodu nakon rata na području Vinkovaca. Strahuje se da je ubijena (izvor: DIC VERITAS)
  8. Bošković Slavica 1940 – Hrvatica udata za Srbina, ubijena / stradala 26.12.1991. prilikom napada hrvatske vojske na selo Mirkovce (izvor: Documenta.hr) 
  9. Božić Branko 1962 – prva žrtva rata u Mirkovcima, ubijen – nestao 13.05.1991. godine (izvor: Documenta.hr) 
  10. Bunjevac Marija 1928 – smrtno stradala 19.09.1991 na području Vinkovaca, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga (izvor: Documenta.hr) 
  11. Bura Marko 1942 – ubijen - smrtno stradao 16.10.1991 kao civil u Vinkovcima na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga (izvor: Documenta.hr) 
  12. Čalić Lazo 1961 – ubijen kao civil 18.10.1995 u svom selu Gaboš od strane pripadnika hrvatske vojske (izvor: Documenta.hr) 
  13. Cvijanović Borka 1961- domaćica, ubijena 13.08.1991 svom selu Mirkovci tokom trajanja napada hrvatske vojske na ovo mesto (izvor: DIC VERITAS)
  14. Despotović Petar 1937 – ubijen na kućnom pragu 28.10.1991. godine prilikom napada hrvatske vojske na selo Mirkovce (izvor: Documenta.hr) 
  15. Despotović Radovan 1925 - ubijen - smrtno stradao 14.02.1994 kao civil u Vinkovcima na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga (izvor: Documenta.hr) 
  16. Đokić Petar 1936 - ubijen - smrtno stradao 20.11.1991 kao civil u Vinkovcima na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga (izvor: DIC VERITAS)
  17. Đorđić Živko 1919 – penzioner, ubijen 03.10.1991 u Mirkovcima tokom napada hrvatske vojske na ovo mesto (izvor: DIC VERITAS)
  18. Dražić Stana 1949 – domaćica iz Osijeka, ubijena  4. oktobra 1991. iz zasede na lokalitetu Lipovac (Vinkovci) kada je na putničko vozilo otvorena vatra. U vozilu se nalazilo četvoro lica, a preživela je samo Stanina kći Aleksandra koja je tada ranjena. Zločin je počinjen u blizini punkta hrvatske policije  (DIC Veritas: spisak žrtava)
  19. Drobnjak Zoran 1972 - ubijen 22. 10. 1991. u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Usmrćen je hicem iz vatrenog oružja
  20. Golubovac Branislava 1976 – ubijena kao dete 17.09.1991. godine na kućnom pragu prilikom napada hrvatske vojske na selo Mirkovce 
  21. Građanski Dragoljub 1937 – ubijen kao civil 22.07.1991 u svojoj porodičnoj kući u Mirkovcima. Hrvatski vojnici su ga usmrtili na spavanju tako što su provalili u njegovu kuću a nakon ubistva su je demolirali i opljačkali
  22. Grubić Jovica 1951 – rodom iz sela Mirkovci ubijen kao civil 13.11.1991 tako što su ga hrvatski vojnici uhapsili, vezali ga samolepivom trakom, doveli na obalu reke Drave te ga usmrtili udarcem tupo-tvrdim predmetom u glavu i bacili ga u reku Dravu.
  23. Grubić Lazar 1938 – ubijen kao civil na kućnom pragu tokom žestokog napada hrvatske vojske 28.10.1991 na selo Mirkovce
  24. Grubić Marija 1927 – penzionerka, ubijena 17.09.1991. godine na kućnom pragu prilikom jednog od napada hrvatske vojske na selo Mirkovce
  25. Grubić Slobodan 1957 – ubijen na kućnom pragu 28.10.1991 prilikom napada hrvatske vojske na selo Mirkovce
  26. Ivanović Dušan 1937 - ubijen 15.09.1991. godine od pripadnika hrvatske vojske u selu Marinci
  27. Jahić Zaim 1940 - trgovac iz Vinkovaca, ubijen 04.10.1991. u centru Vinkovaca, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Usmrćen je hicem iz vatrenog oružja (Nacional.hr)
  28. Jokić Petar 1936 - ubijen je od strane hrvatske vojske u porodičnoj kući iz vatrenog oružja 22.11.1991. godine oko 7 sati ujutro u centru Vinkovaca na teritoriji pod kontrolom HV (Izvor: „Memorandum Vinkovci, Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida“, Novi Sad, 01.10.1993.)
  29. Jović Nikola 1990 – ubijen 15. januara 1994. u 23:55 u Vinkovcima prilikom terorističkog akta kada je grupa Hrvata bacila eksplozivnu napravu na kuću Srbina Branka Petkovića, koja se nalazila u ulici Splitska 39A, u centru Vinkovaca. Trogodišnji dečak Nikola Jović je stradao na licu mesta, njegov otac Goran je tom prilikom teško, a majka Jelena je lakše povređena.“ (Izvor: Knjiga „Progon Srba i etničko čišćenje u Hrvatskoj 1991- 1998“).
  30. Jozić Marta 1945 – ubijena – smrtno stradala 01.11.1992 u selu Novi Jankovci (izvor: Documenta.hr) 
  31. Kalapać Dušan 1950 – živeo u Rijeci, ubijen kao civil 01.10.1991. u Vođincima
  32. Katić Radmila 1928 – penzionerka, kretala se pomoću štapa jer je preživela moždani udar. Dana 03.10.1991. hrvatski vojnici su napali selo Karadžićevo i usmrtili Radmilu vatrenim oružjem pucajući joj u glavu iz neposredne blizine nakon čega su je masakrirali
  33. Kekanović Mirko 1966 – poginuo nesrećnim slučajem 01.09.1993. u Slakovcima
  34. Klisurić Milan 1961 – živeo u Vinkovcima, ul. A. Stepinca br. 192. Ubijen je u porodičnoj kući početkom septembra 1992. godine iz vatrenog oružja od strane hrvatskih vojnika. (Izvor: „Memorandum Vinkovci, Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida“, Novi Sad, 01.10.1993.)
  35. Knežević Milica 1930 – preminula-smrtno stradala 24.04.1992 u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga
  36. Kojčinović Predrag 1964 – ubijen 13.02.1993 u Tordincima, odgovorni: pripadnici hrvatske vojske
  37. Kokotović Slavko 1928 – penzioner rodom iz Karadžićeva, ubijen 24.04.1992 u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga
  38. Kolić Branko – ubijen kao civil 03.10.1991 u svom selu Jarmina od strane svojih komšija i sunarodnika – pripadnika hrvatske vojske. Branko je odbio da učestvuje u napadu na srpsko selo Karadžićevo i puca na komšije Srbe zbog čega su ga hrvatski vojnici likvidirali (DIC Veritas)
  39. Kovačević Dragan 1960 – ubijen kao civil 20.09.1991 u mestu Šidski Banovci od strane hrvatske vojske
  40. Kovačević Petar 1922 - penzioner, masakriran 13. avgusta 1992. dok su radili na njivi u selu Markušica. Hrvatski vojnici su upali u selo i masakrirali više civila a veći broj je zarobljen i odveden u logor u Đakovu gde su zlostavljani
  41. Kuduzović Akif 1975 - ubijen kao dete 27.09.1992. zajedno sa svojim bratom u svom selu Tordinci tokom napada hrvatske vojske
  42. Kuduzović Mićo 1974 - ubijen  27.09.1992. zajedno sa svojim bratom u svom selu Tordinci tokom napada hrvatske vojske
  43. Kuzmanović Miroslav 1964 – mučen pa masakriran 03.10.1991. na svom kućnom pragu u selu Karadžićevo. Tog dana pripadnici hrvatske vojske su likvidirali više civila
  44. Kvočka Radovan 1958 – zarobljen, mučen pa okrutno ubijen 09.11.1991 u svom selu Karadžićevo tokom napada hrvatske vojske na ovo mesto
  45. Lalić Đuro 1933 – rodom iz Lipovače, prisilno je nestao 19.09.1991.  godine u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Pošao je da kupi hleb i nije se vratio. Pretpostavlja se da je zarobljen i odveden od hrvatske vojske zbog srpske nacionalne pripadnosti
  46. Lazić Vlado 1963 – ubijen 13.02.1993 u mestu Tordinci od strane pripadnika hrvatske vojske
  47. Lešić Biserka 1955 – smrtno stradala – ubijena 18.10.1991 u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga.
  48. Lukić Ljubo 1958 – ubijen 30.07.1991. godine od hrvatskih snaga u centru Vinkovaca gde je i živeo
  49. Maćešić Janja – preminula – smrtno stradala kao civil 19.06.1992. godine u Mirkovcima
  50. Macura Milan 1947 – mučen pa okrutno ubijen 18.07.1991. godine na svom kućnom pragu u Mirkovcima prilikom upada hrvatske policije i naoružane vojske. Tada je zlostavljano i ubijeno više meštana
  51. Macut Dušan – preminuo – smrtno stradao kao civil 16.04.1992. godine u svojim Mirkovcima tokom trajanja rata
  52. Marinković Marija – domaćica, rodom iz Mirkovaca, okrutno ubijena 20.03.1992 od strane naoružanih pripadnika hrvatske vojske u Jankovcima
  53. Matanović Jela 1956 – poginula kao civilna žrtva rata 15.09.1991. u Vinkovcima na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga
  54. Matić Mićo 1945 – civil, ubijen 01.11.1991. godine  u svom Ivankovom Selu
  55. Matić Petar 1947 – živeo je u Vinkovcima, ubijen je, a njegovo beživotno telo je pronađeno 30.07.1991. godine na području Gradišta u šumi kod Vinkovaca, na teritoriji koju su kontrolisale hrvatske snage (Izvor: „Memorandum Vinkovci, Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida“, Novi Sad, 01.10.1993.)
  56. Matijević Željko 1973 – živeo u Mirkovcima, ubijen kao civil 25.08.1992. godine od strane hrvatske vojske na lokalitetu Srijemske Laze
  57. Mirčeta Čedo 1960 - svirepo ubijen 03.10.1991. na svom kućnom pragu u selu Karadžićevo. Tog dana pripadnici hrvatske vojske su likvidirali više civila
  58. Mirčeta Svetozar 1940 -  svirepo ubijen kao civil 03.10.1991. na svom kućnom pragu u selu Karadžićevo. Tog dana pripadnici hrvatske vojske su likvidirali više civila
  59. Mirilović Nikola 1926 – penzioner, rodom iz Ostrožina, zarobljen od hrvatske vojske 07.08.1995. godine i odveden na lokalitet Lipovac gde je najverovatnije i likvidiran nakon mučenja 
  60. Mišić Nedeljko 1953 – prisilno nestao kao civil 10.9.1991. godine u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Najverovatnije je zarobljen od hrvatske vojske te odveden na mučenje i likvidiran
  61. Mustafić Ramo 1929 – civil, živeo u Vinkovcima. Skrivao se u skloništu i uveče 01.02.1991. godine na vrata skloništa su zakucali pripadnici hrvatske vojske - uniformisani vojnici ZNG-a i tražili ga po imenu i od tada mu se gubi svaki trag. Odveden je iz skloništa i najverovatnije streljan (DIC Veritas)
  62. Nikšić Stevan 1930 – penzioner, ubijen 15.09.1991. godine prilikom napada hrvatske vojske na Marince
  63. Panić Milan 1943 – živeo u Vinkovcima, u ul. Lapovačka br. 12. Ubijen je 23.09.1991. godine od pripadnika hrvatske vojske hicima iz vatrenog oružja ispod mosta na kanalu „Dren“ na putu prema Ivankovu
  64. Panić Radovan 1935 – ubijen 14.11.1991. godine na kućnom pragu u Mirkovcima prilikom napada hrvatske vojske na ovo mesto
  65. Pap Miroslav 1949 – Rusin, ubijen 18.11.1991. godine u selu Marinci tokom trajanja rata
  66. Pašalić Milomir 1956 – ubijen 24.09.1991. godine tokom napada hrvatske vojske na Nove Jankovce
  67. Pavić Glišo 1914 – penzioner, teško pokretan rodom iz Sremskih Laza, ubijen 01.11.1991. godine u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga.
  68. Pavić Marija 1906 – penzionerka, teško pokretna, ubijena je kod svoje kuće u Mirkovcima 28.10.1991. godine tokom napada hrvatskih snaga. Tog dana je poginulo više meštana Mirkovaca (Izvor: „Memorandum Vinkovci, Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida“, Novi Sad, 01.10.1993.)
  69. Pavlović Stevo 1929 - penzioner iz Srbije, ubijen 01.03.1992 od hrvatskih snaga u mestu Nijemci
  70. Pelikić Nikola 1928 – penzioner, masakriran 13. avgusta 1992. dok su radili na njivi u selu Markušica. Hrvatski vojnici su upali u selo i masakrirali više civila a veći broj je zarobljen i odveden u logor u Đakovu gde su zlostavljani
  71. Perić Boja 1920 – penzionerka, okrutno ubijena 02.10.1991. godine u svojoj porodičnoj kući u Marincima prilikom napada hrvatske vojske na ovo mesto
  72. Petković Dejan 1975 – ubijen kao dete 31.12.1992. godine tokom napada hrvatske vojske na mesto Orolik
  73. Petrić Mile 1940 – rodom iz Karadžićeva, ubijen 01.11.1991. godine u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga.
  74. Petričević Jure 1948 - ubijen 19.11.1991. godine u Vođincima, na teritotoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Usmrćen je ekplozivom (Nacional.hr)
  75. Petrović Đorđe 1965 - zarobljen, mučen pa okrutno ubijen 09.11.1991 u svom selu Karadžićevo tokom napada hrvatske vojske na ovo mesto
  76. Petrović Dražen 1968 -  svirepo ubijen 03.10.1991. na svom kućnom pragu u selu Karadžićevo. Tog dana pripadnici hrvatske vojske su likvidirali više civila
  77. Petrović Momir 1968 – ubijen 10.04.1992. godine na svom kućnom pragu u selu Gaboš prilikom napada hrvatske vojske na ovo mesto
  78. Petrović Željko 1958 - svirepo ubijen kao civil 03.10.1991. na svom kućnom pragu u selu Karadžićevo. Tog dana pripadnici hrvatske vojske su likvidirali više civila
  79. Popović Milenko 1958 - živeo je u Starim Jankovcima. Poginuo je 18.10.1997. godine zajedno sa Danojević Ljubomirom i Zailac Nevenom prilikom utovara drva usled eksplozije municije koja se nalazila u kamari drva. (Izvor: Vjesnik, 20.10.1997. „Eksplozija u Novim Jankovcima“)
  80. Potkonjak Ilija 1931 – penzioner, ubijen 23.07.1991. godine od pripadnika hrvatske vojske na području  Vinkovaca
  81. Potkonjak Jovica 1961 – zarobljen od  hrvatske vojske, mučen pa ubijen u periodu između 24.05. i 01.06.1992. godine na području Vinkovaca
  82. Rajačić Bogdan 1912 – penzioner, mučen pa svirepo ubijen 03.10.1991. na svom kućnom pragu u selu Karadžićevo. Tog dana pripadnici hrvatske vojske su likvidirali više civila
  83. Radošević Milivoj 1949 – rođen je u Voćinu kod Podravske Slatine gde je i živeo. Ubijen je 06.06.1992. na relaciji Vinkovci – Nijemci u blizini autoputa. (izvor: VERITAS)
  84. Ružić Milorad 1961 – civil iz Marinaca, svirepo ubijen 19.07.1991. godine od naoružanih pripadnika hrvatske vojske na magistralnom putu Marinci-Bogdanovci
  85. Šašić Marija 1921 – penzionerka, mučena i zlostavljana pa masakrirana sa suprugom 01.09.1991. godine od strane hrvatske vojske u njihovoj porodičnoj kući u Mirkovcima
  86. Šašić Pajo 1930 - penzioner, mučen i zlostavljan pa masakriran sa suprugom 01.09.1991. godine od strane hrvatske vojske u njihovoj porodičnoj kući u Mirkovcima
  87. Savić Ljubica 1951 - ubijena 16.09.1991. godine na kućnom pragu u Mirkovcima prilikom žestokog napada hrvatske vojske na ovo mesto
  88. Savić Marija – ubijena na Petrovdan 12.07.1992. godine u Mirkovcima tokom trajanja hrvatskog terora nad meštanima ovog sela
  89. Savić Milenko 1951 - ubijen 18.07.1992. godine u Mirkovcima tokom trajanja hrvatskog terora nad meštanima ovog sela
  90. Sikirica Savo 1923 – penzioner, ubijen 26.09.1991. od pripadnika hrvatske vojske na kućnom pragu u Mirkovcima
  91. Simonović Vujica 1974 – rodom iz Gaboša, ubijen kao dete 01.11.1991. u napadu hrvatske vojske na selo Mirkovce
  92. Šivčić Cvijetin 1936  vozač iz Mirkovaca, ubijen 23. 7. 1991.(ili 05.08.1991) u Vinkovcima, hicem iz vatrenog oružja
  93. Šodolovac Zoran 1970 – svirepo ubijen 03.10.1991. na svom kućnom pragu u selu Karadžićevo. Tog dana pripadnici hrvatske vojske su likvidirali više civila a Zorana su prvo mučili a potom mu odsekli glavu
  94. Šolaja Slavko 1940 – ubijen 01.10.1991. godine u Vinkovcima, na području pod kontrolom hrvatskih snaga
  95. Spajić Milenko 1968 – ubijen 08.05.1991. godine u Jankovcima od strane hrvatskih snaga 
  96. Starinec Jela – penzionerka, ubijena u oktobru 1991. u selu Jarmina od pripadnika hrvatske vojske zato što je imala unuka u srpskom selu Karadžićevo
  97. Stojanović Đorđe 1930 – penzioner, zarobljen, mučen pa okrutno ubijen kao civil 09.11.1991 u svom selu Karadžićevo tokom napada hrvatske vojske na ovo mesto
  98. Stojecki Ivan 1954 – prisilno nestao, zarobljen od pripadnika hrvatske vojske 23.10.1991. godine u Vinkovcima, vodio se kao nestalo lice
  99. Stojisavljević Miloš 1951 – mučen - ubijen 4. oktobra 1991. na lokalitetu Spačva od strane hrvatske vojske
  100. Stojisavljević Veselinka 1952 -  mučena, ubijena 4. oktobra 1991.  na lokalitetu Spačva od strane hrvatske vojske
  101. Stojnčev Sunčica 1975 – ubijena 25.08.1992. godine u Marincima tokom napada hrvatske vojske na ovo mesto. Usmrćena je medicinski radnik dok je pomagala ranjenima i bolesnima
  102. Stojšić Radovan 1921 – penzioner iz Negoslavaca. Ubijen je 15.07.1992. godine na području Sremskih Laza od pripadnika hrvatske vojske. Ekshumiran je sa groblja u Vinkovcima. Identifikovan DNK metodom 30.06.2015. godine na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu. Sahranjen na groblju u Sremskim Lazama.
  103. Svilar Božo 1909 - penzioner, ubijen 22.07.1991. godine od pripadnika hrvatske vojske na kućnom pragu u Mirkovcima
  104. Šimić Živko 1922 – penzioner, ubijen 26.09.1991. od pripadnika hrvatske vojske na kućnom pragu u Mirkovcima
  105. Tarbuk Branko 1941 - prodavac iz Vinkovaca, ubijen sa suprugom Ilkom 18.10.1991. u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Usmrćen je vatrenim oružjem
  106. Tarbuk Ilka 1945 - Nemica, ubijena 18.10.1991. zajedno sa suprugom Brankom u centru Vinkovaca, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Usmrćena je vatrenim oružjem
  107. Tarbuk Nikola 1956 – živeo u Vinkovcima u ul. A. Stepinca br 44. Kao civil prisilno mobilisan u Hrvatsku vojsku, a potom masakriran i unakažen u Vinkovačkoj kasarni HV-a 25.03.1992. godine. (Izvor: „Memorandum Vinkovci, Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida“, Novi Sad, 01.10.1993.)
  108. Tepšić Adam 1933 – ugledni lekar iz Vinkovaca, okrutno ubijen 18.09.1991. godine vatrenim oružjem od Hrvata u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga VINKOVCI
  109. Tišma Radomir 1961 – mučen pa svirepo ubijen 03.10.1991. na svom kućnom pragu u selu Karadžićevo. Tog dana pripadnici hrvatske vojske su likvidirali više civila
  110. Trbojević Radivoj 1931 – penzioner, živeo u Vinkovcima, ul. Kosovska br. 17. Ubijen je 21.09.1991. godine kao civil na sred ulice u Vinkovcima na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga u 16,00 časova u bombaškom napadu. (Izvor: „Memorandum Vinkovci, Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida“, Novi Sad, 01.10.1993.)
  111. Trifunović Karanfiljka 1923 – penzionerka, ubijena kao civil u leto 1991. godine u Jankovcima
  112. Trtica Stevan 1920 – penzioner, mučen pa teško ranjen 03.10.1991. na svom kućnom pragu u selu Karadžićevo. Tog dana pripadnici hrvatske vojske su likvidirali više civila. Stevan je kao civil preminuo tri dana kasnije 06.10.1991. od zadobijenih povreda
  113. Turda Stanka 1930 – penzionerka, ubijena na svom kućnom pragu 22.07.1991. godine tokom napada hrvatske vojske na Mirkovce
  114. Ursić Grozda 1927 - penzionerka, okrutno ubijena na svom kućnom pragu 23.09.1991. godine tokom napada hrvatske vojske na Marince
  115. Uzelac Milan 1940 – ubijen kao civil u svojoj kući 01.11.1991. godine u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga.
  116. Vekić Gojko 1941 – ubijen 22.05.1992. od hrvatskih snaga u Mirkovcima
  117. Velimirović Milorad 1957 - rodom iz Pule, ubijen 30.10.1991. u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Pronađen je mrtav uz cestu na putu prema Andrijaševcima 31.10.1991. godine, ubijen iz vatrenog oružja. (Izvor: „Memorandum Vinkovci, Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida“, Novi Sad, 01.10.1993.)
  118. Vićanović Konstantin 1935 – živeo u Ulici P. Miškine br. 61 a prisilno je nestao 21.08.1991. godine u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga. Najverovatnije je kao i većina Srba u tom periodu, zarobljen od hrvatske policije i vojske te odveden na mučilište
  119. Vidaković Cvijetin 1948 – ubijen na svom kućnom pragu 31.12.1991. godine tokom napada hrvatske vojske na selo Markušicu
  120. Vlaisavljević Mile 1939 – živeo u Vinkovcima, ul. Makedonska bb. Ubijen 09.11.1991. godine kao civil u bombaškom napadu na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga (Izvor: „Memorandum Vinkovci, Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida“, Novi Sad, 01.10.1993.)
  121. Vojvodić Dragomir 1955 – ubijen u svojoj kući 08.11.1991. godine u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga
  122. Vojvodić Jovo 1951 -  živeo u Vinkovcima, ul. Ciglarska br. 6. Kao civil je ubijen u blizini putnog prelaza na železničkoj pruzi Vinkovci – Županja u Vinkovačkom Novom Selu od krhotina granate 28.02.1992. godine u 16,45 sati. (Izvor: „Memorandum Vinkovci, Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida“, Novi Sad, 01.10.1993.)
  123. Vorkapić Rade 1940 – lišen života 01.11.1991. godine u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga
  124. Vorkapić Radivoj 1936 – ubijen kao civil 18.06.1992. na svom kućnom pragu u Mirkovcima tokom trajanja hrvatskog terora nad meštanima ovog mesta
  125. Vorkapić Ilinka 1930 – penzionerka, lišena života 01.11.1991. godine u svojoj kući u Novom Selu
  126. Vučković Vlatka 1971 – poginula - smrtno stradala 16.09.1991. godine kao civil u Vinkovačkom Novom Selu
  127. Vuić Tonka 1929 - domaćica iz Vinkovaca, ubijena 01.09.1991. u centru Vinkovaca, usmrćena je metalnom polugom (Nacional.hr)
  128. Vukić Antonije 1963 - ubijen 09.11.1991. godine na svom kućnom pragu u selu Novi Jankovci prilikom napada hrvatske vojske na ovo mesto
  129. Vukov Željko 1960 – ubijen 27.06.1992. godine na svom kućnom pragu u selu Markušica prilikom napada hrvatske vojske na ovo mesto
  130. Zailac Neven 1969  - poginuo je 18.10.1997. godine zajedno sa Danojević Ljubomirom tokom utovara drva usled eksplozije hrvatske mine koja se nalazila u kamari drva. (Izvor: Vjesnik, 20.10.1997. „Eksplozija u Novim Jankovcima“)
  131. Zmaić Branka 1944 – ubijena sa suprugom i ćerkom 30.01.1992. u porodičnom stanu u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga
  132. Zmaić Ninoslava 1972 - ubijena sa roditeljima 30.01.1992. u porodičnom stanu u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga
  133. Zmaić Zlatko 1944 - ubijen sa suprugom i ćerkom 30.01.1992. u porodičnom stanu u Vinkovcima, na teritoriji pod kontrolom hrvatskih snaga
  134. Kovjanić Grozda 1926 - ubijena 1991. u Marincima od strane hrvatske vojske kada je njena kuća pogođena granatom
  135. Panenić Alojzije 1946 - Hrvat, civil, živeo u Jankovcima,  bio je aktivan u teritorijalnoj odbrani budući da je ostao sa Srbima i nije želeo napuštati svoj dom. Ubijen  je 20.03.1992. u svojoj kući zajedno sa suprugom i sinom koji je takođe bio aktivan u TO
  136. Panenić Vjekoslav 1970 - Hrvat, civil, živeo u Jankovcima,  bio je aktivan u teritorijalnoj odbrani budući da je ostao sa Srbima i nije želeo napuštati svoj dom. Ubijen  je 20.03.1992. u svojoj kući zajedno sa roditeljima
  137. Panenić Katica 1949 - Hrvatica, civil, živela u Jankovcima, ostala je sa Srbima i nije želela napuštati svoj dom. Ubijena  je 20.03.1992. u svojoj kući zajedno sa suprugom i sinom koji su bili aktivni u TO








Коментари

Постави коментар