Islam Grčki: Vijekovima prkosi - Kula Jankovića!


Islam Grčki. Ravni kotari. Ime je dobio po svom starom nazivu Sed-i-islam što u prevodu znači bedem islama. U knjigama starim može se pronaći da su prije najezde Turaka na ove prostore ovdje postojala sela Tršćane i Kačina Gorica i utvrđenje Vespeljevac. Ali onda se sve promijenilo. Upravo ovdje je bila krajnja granica turske imperije. Tako je bilo sve do polovine sedamnaestog vijeka, kada ovaj kraj postaje dio Mletačke republike.


Od starog naziva mjesta, do danas je ostao dio imena Islam, a pridjev Grčki je dobio sredinom 18 vijeka. Naime, tada nastaju dva Islama - Grčki i Latinski. Imena dobijaju po vjeroispovjesti stanovništva. Tako je u Grčkom živjelo uglavnom pravoslavno a u Latinskom katoličko stanovništvo. Istorija kaže da je bilo pokušaja da se naziv mjesta promijeni. Posljednji se desio krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su ga htjeli nazvati Topolovac, zbog brojnih topola koje ovdje možete vidjeti ali se on nije zadržao u narodu. U Islamu Grčkom i danas stoji kula Stojana Jankovića koju je, kao i plemićku titulu, dobio od Mlečana, za svoje zasluge u borbi protiv Turaka.

U Kuli koja danas pripada nasljednicima Stojana Jankovića, zatičemo kćerku velikog pjesnika Vladana Desnice, Natašu.

“Kulu je za svoje zasluge, od Mletaka dobio Stojan Janković, u vrijeme Kandijskog rata. Još kao mlad dječak, sa svojim ocem Jankom Mitrovićem, on je učestvovao je u velikoj bici za odbranu Šibenika. U njoj su vojevali brojni kotarski junaci, opjevani u narodnim pjesmama, a među ostalima i Vuk Mandušić. Stojan je živio polovnim sedamanestog vijeka, a poginuo je u Duvnu 1687. godine u borbi”, poče priču Nataša Desnica Žerjavić

Po junaštvu porodice Janković, Ravni Kotari su čuveni nadaleko, veli Nataša. Njihova uloga u istoriji na ovim prostorima je zaista velika, pa su arhivski dokumenti krcati opisima slavnih bitaka protiv Turaka koje je narod na ovim prostorima pod njihovom komandom vodio.

“Jankovići su bili ratnici, vojskovođe…Ratovi i bune su obilježili živote Jankovića u 17. i 18. vijeku. Sve će se to znatno promijeniti u 19 vijeku, kada se život u kuli preusmjerio na kulturu, prosvjetu, knjiženi i filozofski rad, umjetnost... Iza mene vidite portret posljednjeg muškog potomka Jankovića, Iliju u narodnoj nošnji, u kojoj je upravo ovako odjeven učestvovao na Sveslavenskom kongresu u Moskvi 1867. godine a sve je to opisao Simo Matavulj koji je u njegovo vrijeme bio učitelj u Islamu Grčkom”, zbori Nataša Desnica Žerjavić

U kuli Janković Stojana, čuva se dio istorije ovog mjesta, na Jankoviće, na pisca Simu Matavulja kojem je učiteljski posao u Islamu Grčkom bio prvi, na književnika Vladana Desnicu, koji je u njoj stvarao i čijoj porodici je u nasljeđe Kula pripala. Zanimljivu priču ispisala je porodica Janković. Venecija je bila uređena država, pa je sve uredno zabilježila. Vidi se to jasno iz rodoslova porodične loze Jankovića. I na kraju, sve je ostalo u arhivskim dokumentima kaže Nataša Desnica Žerjavić


U Islamu Grčkom stavljamo tačku na priču o kotarskom serdaru Stojanu Jankoviću, priču koja je krenula iz njegovog rodnoga Žegara. Tu ispred crkve svetoga Đorđa, koju je upravo Stojan Janković sagradio, davne 1675. godine, u kojoj je, važno je i to reći, sahranjen pjesnik Vladan Desnica, strpljivo su nas sačekali naši junaci priće iz Žegara, Gajo i Zlajo. Nekako ponajviše zahvaljujući ovoj dvojici sjajnih momaka, kojima je cilj organizovati manifestaciju koja bi bila posvećena očuvanju lika i djela Stojana Jankovića, krenulo je i naše putešestvije stopama Kotarskog serdara.

“Islam Grčki ima veliku ulogu u životu Janković Stojana, i u odbrani Ravnih Kotara od invazije Osmanlija na ove prostore. Stojan je bio veliki junak. On je u tim teškim borbama zajedno sa svojim ocem Jankom, braćom Ilijom i Zavišom, odbio Turke od zidina Šibenske tvrđave i protjerao ih do iza Sinja”, zbori Zlatko Perak.

“Na nama je da istinu o Stojanu Jankoviću sačuvamo, da prenesemo tradiciju, da se zna da smo se mi za ovu zemlju borili, da su naši preci dali ono najvrijednije što su imali, a to je svoj život. I da nije bilo Stojana i njemu sličnih uskoka, pitanje je da li bi ovdje stajali, i šta bi bilo iza nas, da li ova crkva Svetog Đorđa ili nešto drugo”, reče Gajo Radmilović

Na kraju zapjevaše nam Gajo i Zlajo na Kuli Janković Stojana. Prolomiše se gusle sa kule Stojanove, zagrmi Islamom Grčkim, po Bukovici i Ravnim kotarima, zagrmi sve do sinjega mora.

Preuzeto sa portala: BANIJA ONLINE

Коментари