NA DANAŠNJI DAN 1992. JE STIGAO MIR U POSAVINU; SRBI I BOŠNJACI SLAVE OSLOBAĐANJE BRODA

 Hrvatski agresori iz Slavonskog Broda ali i ostalih gradova u Hrvatskoj, su u Brod u martu 1992. ušli na tenkovima i pevajući, a  6. oktobra 1992. pobegli na traktorima, plačući ali i plivajući. 



Na današnji dan, pre tačno 28 godina mir je stigao u Brod ali i u čitavu Posavinu. Hrabri borci VRS oslobolili su grad od okupatora  omogućivši tako da se preko 20 000 srpskih i muslimanskih izbeglica vrate u svoje domove odakle su pola godine ranije brutalno proterani od strane velikohrvatskog agresora. Sama akcija oslobađanja grada Broda, pokrenuta je 4. oktobra 1992. godine. Brod je oslobođen u večernjim satima 6. oktobra, dan posle 7. oktobra Vojska Republike Srpske je izbila na reku Savu. U Brodu je održana svečana sednica opštinske Boračke organizacije na kojoj su uručena priznanja povodom obeležavanja 7. oktobra – Dana oslobođenja opštine u odbrambeno-otadžbinskom ratu. Predsednik Predsedništva opštinske Boračke organizacije Zoran Vidić istakao je da se članovi ove organizacije sa zahvalnošću sećaju svih boraca koji su dali živote za slobodu u Brodu i da tokom godine organizuju pomen parastose u svim mesnim zajednicima i kod centralnog spomen-obilježja.

- U posljednjih četvrt vijeka zajedno smo uradili mnogo projekata koji će ostati trajni svjedoci prošlosti i putokaz našoj djeci. Za naše aktivnosti lokalna zajednica je izdvajala novčana sredstva i omogućila da projekti budu realizovani, rekao je Vidić na prošlogodišnjoj svečanoj sednici. Predsednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić čestitao je Brođanima Dan oslobođenja ove lokalne zajednice i zahvalio svima koji su učestvovali u oslobađanju Broda.
Ovo je jedna od rijetkih opština koja je bila okupirana na početku odbrambeno-otadžbinskog rata. Stanovnici Broda i vojnici ostali su u redovima Vojske Republike Srpske i nastavili borbu za slobodu srpskog naroda i Republike Srpske, rekao je Savčić prošle godine.
Načelnik opštine Brod Ilija Jovičić istakao je da je potrebno dokumentovati i beležiti sve što se događalo na području Broda u otadžbinskom ratu kako bi buduće generacije imale iz čega učiti.
Nama treba sloga i zajedništvo u čuvanju i razvoju opštine i Republike Srpske. Dan oslobođenja je veliki praznik, ali i prilika da se sjetimo svih poginulih. Ne smemo zaboraviti našu prošlost, niti onu iz Prvog i Drugog svetskog rata, niti ovu čijim žrtvama se danas klanjamo - rekao je Ilija Jovičić načelnik opštine Bord., rekao je Jovičić.
Nusreta Mujkić iz Broda, preživela je brojne torture u hrvatskim logorima samo zato što je živela i radila sa Srbima. Prošla je zloglasni Strolit i logor u Đakovu. Želi sve da zaboravi, ali uzalud. Živi sa svojim bolom ,gotovo nevidljivo. I da može, kaže , ništa ne bi promenila. "Srpsku zastavu nosila u ustima, oni obrišu cipele nama stave u usta da hodamo po krugu, sunce sja, ne daju ni vode, samo te tuku kundacima puške, šutaju te", kaže Mujkićeva. Sve je, kaže, izdržala. I silovanje i susret sa krvnikom, oči u oči, na sudu. Osuđen je na 10 godina zatvora, ali za Nusretu to nije uteha. Nema novca da ostvari odštetu i pomalo gubi snagu u borbi koja joj je oduzela mladost, život, potomke.
Јa jesam muslimanka, ja se toga ne stidim, ali se borim za ovu državu i ponosim se, ja sam se borila za ovo. Republika Srpska je moja država, samo da hoće da nas priznaju i da nam daju taj zakon da imamo od čega živjeti da se ne idem moliti nikome ni zašto, to bih najviše voljela jer me sramota više tražiti, ispričala je ova hrabra žena pre dve godine za medije. Ovakvu sudbinu doživelo je na stotine muslimana, a veliki broj njih je brutalno ubijen od hrvatske vojske.  Grad je oslobođen a u višemesečnoj odbrani su učestvovali i Srbi i Bošnjaci kao i pripadnici drugih nacionalnih manjina (Mađari, Rusini, Česi, Romi, Slovaci..). U odbrani Broda naročito se istakla jedinica u okviru VRS kodnog naziva "Meša Selimović" koju su uglavnom čini muslimani iz Broda i Posavine. Same scene ulaska srpskih boraca i civila u grad bio je izuzetno potresan. Osećanja sreće, ponosa i tuge bila su izmešana. Ulazak u Brod izgledao je kao ulazak u Hirošimu. Čitav grad je izgledao tako sablasno, pusto, razoreno...gotovo nijedna kuća nije ostala čitava, 14 pravoslavnih crkvi je porušeno ili teško oštećeno..svi stambeni, društveni, kulturni objekti su bili popaljeni i demolirani..čak i groblja su bila prekopana i devastirana. Slike užasa koje su zatečene prilikom ulaska u Brod su zgrozile kako domaću, tako i svetsku javnost.

Do 6. oktobra 1992. godine, Brod je bio grad - logor. Odobrenje za formiranje logora za srbe u Brodu i Posavini dao je pukovnik Hrvatske vojske Vinko Štefanek, komadant Operativne Grupe "Istočna Posavina", ko je u napad na Brod i Posavinu poveo brigade HVO-a od 101 do 108, 111, 131, 139, 157, brigadu HV, 37. pont. inž. brigadu HV, 106, 123, i 127 HV, te 120 i 124. brigada Hrvatske vojske. U gradu je bilo formirano deset logora od kojih su neki bili stalnog, a neki privremenog karaktera. Stalnog karaktera su bili logori: Srednjoškoliski centar "Fric Pavlik" čiji je komadant bio Anto Golubović. Stadion FK "Polet" u kome su bila dva logora: ženski logor, kojim je upravljala Indira Vrbanjac, i muški logor čiji je komadant bio Mladen Kurdija, a njegovi zamenici Drago Lepan i Željko Berišić (general u Hrvatskoj) Logor stare zgrade milicije u Bosanskom Brodu, čiji su komadanti naizmenično bili Tadija Lepan i Luka Jozić, a njihov zamijenik Pero Odobašić.

Skladište Robne kuće "Bograd" u Tuleku, čiji je komandir bio Goran Garić, a zamijenici Pero Rašić i Pero Čvarak. Logor u Čarapanci, GIK-u i Kriliji su bili privremenog karaktera , korišteni su za smeštaj srpskih logoraša iz Dervente i Odžaka. Ti logori su bili pod komandom Lite Golubovića, logor u kajak - kanu klubu, čiji je komadant bio Zdenko Miljak, uglavnom je korišten za sakrivanje prebijenih logoraša i silovanih logorašica od predstavnika MKCK. Logor u zgradi "Jugobanke" i Bosanski Brod su služeni za pojedinačno dovođenje, premlaćivanje i silovanje muškaraca i žena iz ostalih logora u Brodu ili za skrivanje od MKCK. Glavni za sve logore u Brodu je bio Zdravko Marinić zvani Babura. Kroz ligore u Brodu je prošlo preko 2.000 Srba iz Broda i okolnih opština: Dervente, Modriča, Odžak. Od ukupno 208 ubijenih civila iz Broda čija se sudbina zna, 191 njih je ubijeno u logorima. Ima mnogo građana srpske nacionalnosti koji su nestali i njihova sudbina je još nepoznata, pa se prepostavlja da su i oni ubijeni.

U logorima su svi muškarci bili premlaćivani, noževima im je najčešće urezivano slovo S ili Č, nabijani su na kolac, zabadavali su im noževe u glavu, lomili zube i čupali nokte klještima, izvođeni su na streljanje i klanje, morali su gledati kako im siluju supruge, kćerkei majke. Žene su, takođe, bile premlaćivane, ponižavane i silovane, nezavisno od uzrasti i zdravstvenog stanja. Mnogi od njih organizovano, i uz znanje i lični odabir komadanta ženskog logora Indire Vrbanjac, odvođene na prvu liniju gdje su se vojnici regularne Hrvatske vojske iživljavali nad njima.
Mučitelji, silovatelji i egzekutori Srba u Brodu su bili predratni kriminalci , duševno poremećeni i od društva odbačeni pripadnici hrvatskog i muslimanskog naroda, koji su bili zloupotrebljeni i iskorišteni od aktuelnih političara iz Republike Hrvatske i BiH za ostvarivanje njihove vekovne težnje - Bosnu bez Srba.


U ekspertizi koju je napravila opština Brod još 2002. godine sa punim imenom i prezimenom za zločin nad Srbima je osumnjičeno 456 lica, od kojih za 106 postoje očevidci da su učestovali u silovanjima i ubistivima, a ostali su osumnjičeni za mučenja i premlaćivanja logoraša.

Povodom 27.godina od oslobođenja Broda, borci Dvadeset Sedma Motorizovana brigada VRS iz Dervente organizuju izložbu ''DA SE NE ZABORAVI'' - ratni put 1.bataljona vojne policije 1.K.K. VRS. Otvaranje izložbe je u nedelju (06.10.2019) u srednjoškolskom centru ''Nikola Tesla'' - Brod, sa početkom u 17:00 časova. 


Porušena pravoslavna crkva u Sijekovcu

Po samom ulasku u grad ljudi su neumorno tražili svoje najmilije koji su ostali u samom gradu i o kojima nisu znali baš ništa. Po ulicama su ležali leševi životinja ali i ljudi koje su hrvatski vojnici pobili nakon prethodnog iživljavanja. Nakon toga počele su da se otkopavaju masovne grobnice: jedna, druga, treća....do danas je pronađeno osam masovnih i preko šezdeset pojedinačnih grobnica sa posmrtnim ostacima srpskih civila - žena, dece i staraca. U 99% slučajeva je bio reč o civilima, ističu predstavnici udruženja srpskih žrtava. Najveća grobnica je pronađena nadomak gradskog groblja u periodu od 26.04. do 14.05.1993. odakle su eshumirani posmrtni ostaci 88 srpskih civila. Među žrtvama je bilo najviše žena i lica starije dobi, kao i nekoliko dece. Svi su strahovito mučeni pa likvidirani od strane hrvatske vojske u proleće i leto 1992.





Među masovnim grobnicama koje su tokom bežanije ostavili hrvatski vojnici je  i ona pronađena na lokalitetu kod Sijekovca. Ekshumaciju posmrtnih ostataka tela iz masovne grobnice radila je komisija za traženje nestalih osoba u periodu od 08.07. do 11.08.2004. godine. Forenzičkom obradom utvrđeno je da su u masovnoj grobnici pronađena tela 58 civila romske nacionalnosti, među kojima je bilo čak dvadeset troje dece! Reč je o civilima koji su krenuli iz srednjeg podrinja ka Mađarskoj. Međutim, u Brodu ih su ih zaustavili hrvatski vojnici koji su nesrećne ljude streljali. Pretpostavlja se da je broj putnika bio znatno veći ali njihova tela još nisu pronađena. 



Коментари