Nekoliko udruženja civilnog društva održalo je u centru Zagreba antiratnu akciju u znak sećanja na ubijene i proterane tokom i nakon vojne operacije Oluja, istakavši da su počinjeni zločini odgovornost države i da treba da budu procesuirani.
Na komemoraciji u Deringaju saborski zastupnik i predsednik Srpskog narodnog veća (SNV) Milorad Pupovac je rekao da se dostojanstveno prisećaju svih onih čiji su životi prekinuti nasilno, zločinstvom, kao što je to bio slučaj s više od stotinu Srba tokom i nakon Oluje na području opštine Gračac.
Tu smo da bi se setili „sveukupnog stradanja, progona, razaranja i ubistava svih, bez obzira na veru i naciju“, rekao je Pupovac i naglasio da je sećanje važno da žrtve „nacionalizma, mržnje i neprijateljstva ne bi stvarale stanje trajnog nacionalizma, mržnje i neprijateljstva, ovde i tamo”.
Pupovac je rekao da treba imati empatije za sve žrtve, „za naše sunarodnike Srbe i za naše sugrađane Hrvate, za sve koji nisu činili zločine“.
Direktorka Documente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič upozorila je na zakasnelo i sporo procesuiranje ratnih zločina, rekavši da je „za većinu njih pravosuđe propustilo utvrditi ko je i pod kojim okolnostima odgovaran za smrt vlastitih građana“.
Ona je pročitala imena civilnih žrtava s područja Deringaja i Kijana, ubijenih tokom i nakon akcije Oluja. Na skupu su bili i potpredsednica Vlade Anja Šimpraga i saborski zastupnik Boris Milošević, oboje iz SDSS.
Glasovima vladajuće većine Anja Šimpraga iz Samostalne demokratske srpske stranke u maju ove godine postala je nova potpredsednica Vlade Hrvatske i najmlađa članica Plenkovićeva kabineta. Šimpraga je rođena 1987. godine u Kninu, u Zagrebu je završila Agronomski fakultet te je stekla zvanje magistra ekonomije.“Posljednjih dana svi pričaju o Oluji, baš svi. Bez obzira koliko o tome doista znaju. Jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih tek promatrali, bez obzira iz kojeg su kuta ili iz koje su je pripadnosti doživjeli. Svake godine u ove dane dijete progovori u meni. Sjećanje jedne djevojčice iz kolone”, započela je 2020. godine svoje izlaganje.
“Tog 4. kolovoza 1995. imala sam osam godina, najednom i nebo je promijenilo boju, sparina je otežavala disanje, nije mirisalo na dobro. S ruksakom kupljenim za drugi razred osnovne škole bila sam spremna za put koji nije imao ime, koji je vodio tko zna gdje. Od Knina do Petrovačke ceste preko Banja Luke, a odatle, bez stajanja prema Srbiji. Kolona je bila duga, zvuk traktora i plač okruživali su nas, posljednje komadiće kruha ispod peke podijelila sam s rodbinom, moja ga je baka pekla, a taj miris me pratio. Na granici Srbije htjeli su nas poslati u Niš. Molili smo da nas puste u Beograd, tamo smo imali daljnju rodbinu. Ne znam, možda su dječje suze presudile, pustili su nas do Novog Beograda, tada sam odrasla za tu jednu noć. Želja za rodnim krajem bila je jača i tako 4 godine. U Knin smo došli u ljeto 1999. godine, opet na svoj kamen, kraj svoje rijeke, među svoje ljude. Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati s druge strane prošli patnju, strah, i morali ići putem gdje nije bio njihov dom, no znala sam da će ta djeca s jedne i druge strane sjesti za isti stol i ne dozvoliti da se više niti jednom djetetu ukrade pravo na djetinjstvo i sreću. Mali čovjek uvijek bude taj koji pati, gledajući oca i majku, njihove žuljevite ruke koje su radile u polju da bi djecu izveli na pravi put, znala sam da je važnije biti čovjek, nego samo Hrvat ili samo Srbin i ustrajati na trnovitom putu. Djevojčica prošlost nije zaboravila, učila je iz nje, ali budućnosti mi je bila važnija, svima treba biti, 25 godina poslije djevojčica iz kolone stoji pred vama, imam samo jednu želju, da gradimo društvo slobode i zajedničku budućnost”, rekla je tada Šimpraga.
Jedna od aktivistkinja koja je došla da oda poštu srpskim žrtvama istakla je kako se ponosi svojom hrvatskom nacionalnošću ali da za nju 4. avgust nikada neće biti dan "ponosa i slave" već jedan od najsramnijih datuma u istoriji hrvatske države. Ona je upalila sveće za srpske žrtve na pravoslavnom groblju i podsetila na neke zločine koje su pripadnici hrvatske vojske počinili nad srpskim ali i hrvatskim civilima.
- Da, ja sam Hrvatica i osuđujem zločine tijekom operacije "Oluja". Danas se sjećamo nevinih žrtava. Tokom i nakon operacije "Oluja" ubijeno je 1.880 Srba, od čega 1.233 civila. 75% su bili stariji od 60 godina. Danas stojimo i odajemo počast za 1233 civila, za sve one zarobljene i ubijene po logorima, za ubijenu djecu, za nestale. Među žrtvama "Oluje" je 555 žena. Da, hrvatska vojska je ubila 555 žena, djevojčica, starica! 654 osoba se vode kao nestale, obitelji još traže njihove ostatke a Hrvatska slavi. Šta slaviš hrvatska državo? Ubojstva, silovanja? Danas se sjećamo i trudnica ubijenih u ratu. Mirjana Dubajić je ubijena na Petrovačkoj cesti, Nedjeljka Novković je ubijena na cesti Dvor-Donji Žirovac, Vedrana Stijelja je preminula u bolnici od ranjavanja...bile su trudne. Najmlađa žrtva operacije "Oluja" je dvomjesečna Andrijana Škorić a najstarija Dragica Zorić koja je imala 99 godina. Pamtimo obitelj Vujić - Nedjeljko, Gordana i njihova beba od godinu dana Milo Vujić su ubijeni u selu Ključar nakon progona iz Vojišnice. Danas se sjećamo i djece ubijene na Petrovačkoj cesti ali i ubijenih žena i staraca u selima Grubori, Varivode, Gošić, Mokro Polje, Uzdolje, Golubiće... Želimo kazati da je tijekom operacije "Oluja" ubijeno i oko sto etničkih Hrvata i Hrvatica i to od pripadnika HV-a. Gdje su branitelji i obitelji žrtava proisteklih iz Domovinskog rata da osude zločine nad hrvatskim narodom? Nema ih..kada govorite o masovnim ubojstvima Hrvata, spomenite i one hrvatske civile ubijene tijekom operacije "Oluja". Ako nećete ja ću vas podsjetiti: Ivanka Rodić, Hrvatica rodom iz Otočca, živjela je Crevarskoj Strani a ubili su je pripadnici HV-a 05.08.1995. godine. U selu Srb kod Donjeg Lapca, grupa Hrvata je 5. kolovoza 1995. zlostavljala pa živu zapalila staricu Mandu Ciganović. Po ulasku pripadnika HV-a u Knin 7. kolovoza 1995. pripadnici HV su provalili u dom hrvatske obitelji Jelić. U kući su se tada nalazili Ivan (90) i njegova supruga Ana (88) koji su bili teško pokretni i koji su čitav rat bili u Kninu. Ubijeni su iz vatrenog oružja. Tijekom "Oluje" ubijeni su i Ivo (72) i Milka Marković (71), Hrvati koji su štitili i pomagali Srbima. Hrvatica Lončarević Marica, rođena 1925. godine u Borovcu kod Siska, živjela je u Strmenu kod Kostajnice. Ubijena u selu Strmen za vrijeme operacije „Oluja“. po ulasku HV. Josip Klobučar poginuo je na cesti Glina - Dragotina, kada je hrvatski zrakoplov raketirao cestu i njegovo vozilo. Mnogo ih je....Ne u naše ime, nacionalizam ubija, to je naša poruka."
U centru Zagreba transparentima „Zločini u Oluji su odgovornost svih nas“, „Odajmo počast svim žrtvama“ i „Nacionalizam ubija“, Centar za žene žrtve rata – ROSA, Centar za građansku hrabrost, Inicijativa mladih za ljudska prava, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije – UDIK (Sarajevo) i Ženska mreža Hrvatske izrazili su solidarnost sa svim žrtvama rata i zločina povodom 27. godišnjice Oluje.
„Neshvatljivo nam je neodgovorno ponašanje hrvatskih političara prema suočavanju s prošlošću. Aktuelno političko rukovodstvo u Hrvatskoj ne pokazuje iskrenost, poniznost i poštovanje prema žrtvama zločina, prema ljudima koji su ubijeni“, rekla je Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata po završetku akcije.
Na kraju skupa dve aktivistkinje su pred novinarima, uprkos dovikivanju nekoliko muškaraca, pročitale izjavu. "Za vrijeme i nakon operacija 'Oluje' pripadnici Hrvatske vojske i policije te civili počinili su veliki broj zločina nad srpskim stanovništvom RH, a da najveći broj tih zločina nikada nije procesuiran. Suprotstavljamo se državnom poricanju činjenica te ukazujemo i upozoravamo na to da su tijekom i nakon ove operacije ubijeni naši sugrađani srpskog etniciteta, njihova je imovina pokradena i uništavana, članovi njihovih obitelji su protjerani, a povratak im je de facto onemogućen. Društvo utemeljeno na nepriznavanju svojih grešaka iz prošlosti nema perspektivu mirne budućnosti.
Zahtijevamo procesuiranje počinitelja ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon ‘Oluje’. Zločini u ‘Oluji’ su odgovornost hrvatske države. Neshvatljivo nam je neodgovorno ponašanje hrvatskih političara prema suočavanju s prošlošću. Aktualno političko rukovodstvo u Hrvatskoj ne pokazuje iskrenost, poniznost i poštovanje prema žrtvama ovih zločina, prema ljudima koji su ubijeni. Za nas kao predstavnice i predstavnike civilnog društva, suočavanje s ‘Olujom’ treba biti put pomirenja, a ne put razdora. To ne treba biti put slavlja, nego put razumijevanja. Sve dok se ne suočimo s ratnim zločinima u ‘Oluji’, nemamo pravo upirati prste u druge", stoji u izjavi.
(Vesti)
Коментари
Постави коментар