TUŽNA GODIŠNJICA - Na današnji dan, 19. maja 1993. u naselju Brezje (grad Sveta Nedelja) u Hrvatskoj, na svirep i okrutan način su ubijena četiri člana srpske porodice Knežević. Ubijene su Natalija Knežević (21), njena petnaestomjesečna ćerka Ivona i Natalijini roditelji Danica (58) i Strahinja Knežević (55). Iako na ovom području nije bilo ratnih dejstava, Srbi su ipak ubijani, mučeni i protjerivani.
Povodom tragične godišnjice svirepog ubistva četiri člana srpske porodice Knežević u Samoboru, oglasio se i DIC Veritas koji je na svom sajtu podsjetio na ovaj zločin. Na sajtu se navodi:
"U naselju Brezje (grad Sveta Nedelja) u Hrvatskoj, na svirep i okrutan način su ubijena četiri člana srpske porodice Knežević. Ubijene su Natalija Knežević (1972), njena petnaestomesečna ćerka Ivona (1992) i Natalijini roditelji Danica (1935) i Strahinja Knežević (1938). Ubica Ivica Štefanović, Hrvat po nacionalnosti, bio je u emotivnoj vezi sa Natalijom Knežević, došao je u dom Kneževića i zverski pobio nedužne ljude. Nataliju je zadavio dok je malu Ivonu, petnaestomesečnu bebu, preklao u kolevci. A Natalijine roditelje je masakrirao sekirom. Ostaje otvoreno pitanje da li je motiv ovog bezumnog čina bila samo ljubomora ili je ipak bio i etnički motivisan, Ivica je osuđen na višegodišnju kaznu zatvora, ali je ubrzo u zatvoru izvršio samoubistvo."
ZLOČIN KOJI JE ZGROZIO ŠIRU JAVNOST
Ubistvo porodice Knežević predstavlja jedan od najmonstruoznijih zločina počinjenih na ovom području. Kneževići su bili srpska porodica, vrlo vrijedna, skromna i poznata samo po dobru. Nikada se Kneževići nikome nisu zamjerili a o Danici i Strahinji mještani i poznanici navode samo lijepe riječi i pozitivne primjere o njihovoj ljudskosti. Pokojni Strahinja je bio rodom iz Oćestova kod Knina, dok je Danica rođena u Samoboru.
Ubica Ivica Štefanović, Hrvat po nacionalnosti, došao je u dom Kneževića i zvjerski pobio nedužne ljude. Nataliju je zadavio dok je malu Ivonu, petnaestomjesečnu bebu, preklao u kolijevci. Bezumni krvnik je Natalijine roditelje masakrirao sekirom.
Ivica je ubrzo priveden a policiji je odmah priznao zločin: "Sinoć, na kraju radnog vremena, pričekao sam Nataliju pred salonom..ušli smo u dvorište i najednom sam je zgrabio za vrat i počeo je daviti maramom koju je imala oko vrata. Stezao sam sve jače i jače dok se nije umirila. Iz šupe sam uzeo sjekiru i oprezno ušao u sobu njezinih roditelja. Svakoga sam po jedanput oštricom udario točno po sredini lubanje."
Štefanović je potom ispričao kako je oko ponoći ušao u sobu gdje je spavala mala Ivona. Rekao je kako je najprije uzeo djevojčicu iz kolijevke a potom je dugo razmišljao da li i nju da ubije, ili da je ostavi živu. Pred svitanje, došao je do zaključka da je najbolje da i nju ubije jer majku, deku i baku sada već nema a njoj je "bolje da je mrtva nego da je stave u neki dom za nezbrinutu djecu", ispričao je ubica. Vratio ju je u kolijevku nakon čega ju je masakrirao.
Ivica je osuđen na dugogodišnju zatvorsku a nakon izvjesnog vremena je izvršio samoubistvo u zatvoru.
Po Samoboru su kasnije kružile različite priče od toga da je ubica bio i vojno angažovan u ratu protiv Srba, da je zločin bio etnički motivisan kao i da je i ranije imao šovinističke ispade. Da li je ubistvom srpske porodice ubica želio da pokaže okolini da je veliki Hrvat, ili je psihičko rastrojstvo podstaknuto etnički ukorenjenom mržnjom bilo uzročnik ovog monstroznog ubistva ostalo je nerazjašnjeno.
Malobrojni Srbi u Samoboru rekli su da je ovo ubistvo pojačalo strah i nesigurnost i da su svi strahovali da će ih stići ista sudbina. U Samoboru su ubistva bila učestala pojava pa je tako u januaru 1992. zabilježen slučaj gdje je Branko Starčević, Hrvat i neustaša koji je pobjegao iz ratom zahvaćene Gline, hicima iz pištolja ubio četvoročlanu porodicu Beljak - oca Damira, njegovu suprugu Anicu i dvojicu njihovih sinova u dobi od deset i četiri godine. Beljakovi su ga kao prognanika primili u svoj dom a navodi se da je širio teror i mržnju prema Srbima u Glini 1991. godine.
Veritas: spisak srpskih žrtava rata i poraća na području Hrvatske i bivše RSK
Коментари
Постави коментар