U Sabornom hramu u Bosanskom Petrovcu služen je parastos u znak sjećanja na srpske žrtve genocida koji su u ovom mjestu počinili pripadnici muslimanske vojske. Svega stotinak metara od hrama, u organizaciji bošnjačkog udruženja boraca, proslavljeno je “oslobođenje”, kao što je bila praksa svih 30 godina, a organizatori su još ranije najavili i prisustvo svojih ratnih starešina. Dejan Prošić ranije je istakao da je 14. septembar dan kada najviše dolazi do izražaja podeljenost po nacionalnoj osnovi.
- Bošnjaci slave dan “oslobođenja”, a Srbi se sjećaju jednog od najtužnijih dana u svojoj bližoj istoriji. Oni će slaviti uz vatromet, a mi polagati cvijeće i paliti svijeće za naše ubijene - rekao je Prošić. On je još ranije istakao da Srpsko stanovništvo kao većinsko u Bosanskom Petrovcu ne doživljava 14. septembar kao dan oslobođenja, već kao dan sjećanja na egzodus i strašne zločine koji su doživjeli 1995. godine, zbog čega će biti pokrenuta inicijativa sa zahtjevom da se taj datum ubuduće ne proslavlja u ovoj federalnoj opštini, u kojoj živi 4.500 Srba. - Ako ne uspijemo to da uradimo u skupštini, za šta je potrebna dvotrećinska većina, pokušaćemo da raspišemo referendum da se stanovnici izjasne o datumu za koji nije logično da se u ovoj opštini godinama proslavlja kao dan oslobođenja - izjavio je Prošić ističući da 14. septembar srpsko stanovništvo podsjeća na progon i muke u egzodusu.
On je naglasio da će predložiti da u Bosanskom Petrovcu septembar bude proglašen mjesecom mira i tolerancije i u tom duhu ubuduće obeležava.
CIVILIZOVAN SVIJET ŽALI, ZVIJERI SLAVE ZLOČINE
Prva ubistva srpskog stanovništva u Bosanskom Petrovcu započela su još u proleće 1992. a do kraja rata ubijeno je više od pet stotina građana. Najviše ih je stradalo posljednje ratne godine. Pripadnici tzv. Armije BiH su prilikom napada na Bosanski Petrovac 14. septembra 1995. ubijali sve što se kretalo - i žene, i djevojke, i nemoćne starce a nisu bila pošteđena čak ni djeca. Vršene su masovne likvidacije, egzekucije, sadistička iživljavanja nad zarobljenicima a zabilježeni su i slučajevi silovanja. Tog 14. i 15. septembra 1995. kapitulirala je ljudskost!
Da stvar bude još tužnija ljudski ološ sastavljen od neosuđenih ratnih zločinaca, fašista i sledbenika jedne zločinačke ideologije ove dane praznuju kao "dane oslobođenja" iako je tada u smrt otišlo 198 ljudi, civila, oba pola i svih uzrasta.
Tog kišnog septembarskog dana duga kolona, mahom staraca, uputila se ka nepoznatom cilju. Pred njima je bila krvava Petrovačka cesta, iza njih je ostalo sve što su imali. Na traktorima u koloni uglavnom su bili mladići, koji su još sanjali dečačke snove i koji su odrasli preko noći.
- Čuo se samo zvuk granata koje su padale po Petrovcu i poneki jecaj. Ostavili smo sve što smo imali i krenuli u nepoznato, samo žive glave da iznesemo. Otac je bio na ratištu, majka, baka i ja morali smo krenuti da bismo preživjeli. Prvi put sam tada sjeo sam za volan. Ne znam kako smo stigli živi do Dervente. Te rane nikada nisu zarasle - ispričao je Mišo P. prisjetivši se jednog od najtužnijih dana u svom životu.
Ni danas, nakon tri decenije kasnije, nije mu lako da priča o tom septembru, koji budi nemir i sjećanja na rođake i komšije koji su monstruozno ubijeni.
Tog kišnog septembarskog dana duga kolona, mahom staraca, uputila se ka nepoznatom cilju. Pred njima je bila krvava Petrovačka cesta, iza njih je ostalo sve što su imali. Na traktorima u koloni uglavnom su bili mladići, koji su još sanjali dečačke snove i koji su odrasli preko noći.
- Čuo se samo zvuk granata koje su padale po Petrovcu i poneki jecaj. Ostavili smo sve što smo imali i krenuli u nepoznato, samo žive glave da iznesemo. Otac je bio na ratištu, majka, baka i ja morali smo krenuti da bismo preživjeli. Prvi put sam tada sjeo sam za volan. Ne znam kako smo stigli živi do Dervente. Te rane nikada nisu zarasle - ispričao je Mišo P. prisjetivši se jednog od najtužnijih dana u svom životu.
Ni danas, nakon tri decenije kasnije, nije mu lako da priča o tom septembru, koji budi nemir i sjećanja na rođake i komšije koji su monstruozno ubijeni.
14. septembar je dan kada bi predstavnici bošnjačkog naroda trebali posjetiti Bosanski Petrovac, kleknuti pred grobove ubijenih srpskih civila, žena i djece i masakriranih i zapaljenih staraca i zamoliti za oproštaj!
Na taj dan bi Bošnjaci, građani Bosanskog Petrovca, trebali olakšati svoje duše i priznati gdje su masovne grobnice i gdje su skriveni posmrtni ostaci nestalih srpskih civila.
Bošnjački "heroji i junaci" oslobodili su Bosanski Petrovac jedino od starih i nepokretnih, od djece koja su tek prohodala, od slepih i bolesnih, od trudnica, od nejači!
Samo nezdrav um može proslavljati dan kada je stotine ljudi mučki pobijeno u svojim kućama, u logorima, u svojim dvorištima. Pripadnici muslimanske "Armije BiH" su oslobodili tih dana majke od svoje djece, djecu od roditelja, unuke od svojih baka i deka, braću od sestara, sestre od braće, grad od pravoslavnih crkvi, biblioteka, kulturnih i istorijskih spomenika. Oslobodili su grad od ljudi! Oslobodili su grad od djece i omladine koji bi danas bili uspješni, poslovni i obrazovani ljudi i kojima bi se dičio ne samo Bosanski Petrovac, već možda i čitava Bosna i Hercegovina.
Jadna je i crna duša onih koji misle da su silovanjem nešto oslobađali ili branili. Jadan je onaj ko misli da se razapinjanjem na krstove, odsjecanjem glava, mučenjem, streljanjem, sadističkim iživljavanjem dokazuje odanost bilo kom narodu ili vjeri. Takve stvari nijedna religija ne prihvata!
Kome je i za šta bila kriva nepokretna starica Stana Kecman od 96 godina koja je svirepo ubijena na kućnom pragu? Ili slabovida, bolesna Đuja Šikman od 90 godina koju su monstruozno masakrirali bošnjački vojnici? Maleni Jovica Drča imao je tek šest godina kada je usmrćen na svirep način, a teška je i sudbina domaćice Milke Grubeše koja je iz Donjeg Lapca proterana tokom "Oluje" u avgustu 1995. godine. Mislila je da će u Petrovcu biti zaštićena ali su je muslimanski vojnici ovde mučki ubili! Među žrtvama tih septembarskih dana bio je i penzioner, civil, Drago Rokvić, otac istaknutog umetnika Marinka Rokvića. On je svirepo ubijen tokom rata u Bosni i Hercegovini, a jednom prilikom pjevač je otvorio dušu i priznao sve o gubitku, prenosi "Objektiv".
- Najteži trenutak u životu mi je bio gubitak oca kada je Krajina pala. To se ne zaboravlja. Niko se nije nadao da će se to izdešavati. Igra sudbine. Otac nije hteo da ode sa svog ognjišta, imao je 75 godina, nije učestvovao u ratu, nikom ništa loše učinio, pomagao je svima. Ubijen je na kućnom pragu - rekao je Marinko u emisiji “Balkanskom ulicom”.
- Posle godinu i po dana traganja, bilo je raznih priča, telefoni nisu radili, preko radio amatera sam stupio u vezu sa familijom i prijateljima, pitao da li je kod njih, tražio ga. Pričalo se, te u logoru je, te zarobljen. Molio sam se samo da je živ. Ali nažalost posle godinu i po dana otišli smo na prepoznavanje, bila je neka zajednička grobnica. Preko odeće smo saznali, bila je tu lična karta. Nebitno je sad ko je to uradio. Možda sam i znao, ali je sada nebitno – rekao je pjevač tada.
I sve to danas se među komšijama u entitetu Federacija BiH proslavlja!?
Da li je za proslavu to što je Mujo Muharemović, bošnjački vojnik, u zaseoku Šljivari strijeljao je na kućnom pragu supružnike Vladu Šljivara, etničkog Hrvata od 92 godine, i njegovu suprugu Milku Šljivar, Srpkinju od 90 godina? Sramno i jadno! Perku Egelju (65) su hrabri bošnjački vojnici "oslobodili" od života dok je obavljala svakodnevne kućne poslove, a teško pokretnu Smilju Marjanović (75) su "oslobodili" mirne i bezbrižne starosti ne dozvolivši joj da provede poslednje dane života u miru, kako dolikuje osobi koja je ceo život vredno i bez predaha radila za dobrobit svoje porodice. Na listi ubijenih je i trudnica Mirjana Dubajić, devojka od samo 20 godina!
Bosanski Petrovac postao je poznat po 77 masovnih i pojedinačnih grobnica poput one u mestu Koprivna gdje je ekshumirano četrdeset leševa srpskih civila i zarobljenika koje su strijeljali pripadnici muslimanske "Armije BiH" ! Mnogi su nađeni bez glave, bez ruku i nogu, vezani žicom i lancima, strahovito mučeni prije strijeljanja...ili po masovnoj grobnici na lokaciji "Livada" preko puta pravoslavnog groblja gdje eshumirani leševi logoraša i zarobljenih pa strijeljanih mještana. To su bili obični ljudi - zemljoradnici, poljoprivrednici, seljaci..a poznat je Bosanski Petrovac i po masovnoj grobnici u selu Suvaja odakle su ekshumirani ostaci žena i staraca pobijenih po kućama ili njivama...
Nije to nikakvo junaštvo, već kukavičluk i sramota kojom su bošnjački ratni veterani obilježili svoje buduće generacije za vijek vjekova a sebi doživotno prilepeli etikete zločinaca i masovnih ubica. Tužna je činjenica da Bosanski Petrovac niko u svijetu ne prepoznaje po uspješnim i obrazovanim mladim ljudima, po arhitektama, ljekarima, profesorima ili pak po bibliotekama, muzejima, kulturnim znamenitostima, turističkim destinacijama koliko po ratniom zločinima, logorima, masovnim grobnicama !
14. septembar treba proglasiti Danom žalosti i sjećanja na sve ubijene i nestale Srbe i šokantno je da nekome uopšte pada na pamet da slavi datum kada je neko strijeljan, zaklan, protjeran, silovan...14. septembra svako treba da se opredijeli da li će prisustvovati komemoraciji nedužnim žrtvama i ljudski se pokloniti ubijenim civilima ili će uz pjesmu slaviti zločine i veličati najokorilije zločince. 14. septembar je dan kada svaki građanin Bosanskog Petrovca treba da se opredijeli da li je čovjek ili je monstrum!
BRANOVIĆ: "SANA 95" IMALA ZA CILJ ETNIČKO ČIŠĆENJE I MASOVNA UBISTVA
Profesor istorije na banjalučkom Filozofskom fakultetu Boško Branković rekao je za “Glas Srpske” da operacija “Sana 95” za rezultat nije imala oslobođenje, već etničko čišćenje i masovna ubistva Srba.
- U Drvaru, Bihaću, Bosanskom Petrovcu, Ključu, Bosanskoj Krupi, Novom Gradu, Sanskom Mostu i Prijedoru, u toj akciji ubijeno je stotine civila. Najmlađa žrtva bila je devetogodišnja Bobana Zorić, a najstarija baka od 99 godina. Ubijani su i zarobljeni pripadnici Vojske RS - rekao je Branković.
Dodao je da su srpska sela spaljena, a hramovi uništeni. On je istakao da Srbi povratnici danas imaju veoma mala politička prava.
Коментари
Постави коментар