U Novom Gradu je obilježena 31-a godina od agresije hrvatske vojske na sjeverozapadni dio Republike Srpske kada su izvršeni masakri nad srpskim civilima prilikom čega je ubijeno 104 Srba, među kojima veliki broj žena i starijih lica kao i osmoro djece. Tada su napadnuti Novi Grad, Kozarska Dubica i Kostajnica. Zločini su počinjeni 18. i 19. septembra 1995. a samo zahvaljujući pribranošću i hrabrošću boraca Vojske Republike Srpske napad agresora je odbijen, hrvatski vojnici su potučeni i vraćeni nazad a dalji zločini nad civilima su spriječeni i zaustavljeni.
Među najtužnijim pričama jeste i ona o ubistvu majke i ćerke iz porodice Bundalo na magistralnom putu Novi Grad - Prijedor. Kobnog 19. septembra 1995. u naselju Buljuk. Hrvatska vojska zasula je granatama civilne ciljeve prilikom čega je smrtno ranjena Maja Bundalo koja je imala samo deset godina. Tom prilikom teško je ranjena njena majka Branka koja je od povreda preminula u bolnici u Beogradu a ranjena je i sestra Mira koja je preživjela.
Maja Bundalo rođena je 16. marta 1985. u Sisku a sa roditeljima Mirkom i Brankom (rođ. Pejaković), te sestrom Mirom i bratom Brankom živjela je u porodičnom domu Ulici Oslobođenja br. 67 u Novom Gradu. Bilo je to jedno predivno djetinjstvo ispunjeno pažnjom, ljubavlju i bezbrižnošću. Roditelji su se svo vrijeme trajanja agresije trudili da djecu zaštite od surovih ratnih scena i obezbjede im mirno djetinjstvo nalik onom kakvo imaju druga djeca.
Djetinjstva u Novom Gradu bila su obilježena sirenama za uzbunu, čestim granatiranjima i skrivanjem u vlažnim i mračnim skloništima i podrumima. Ipak, nekako se živjelo! Onda kada se činilo da se ratnoj patnji bližio kraj, desio se strašan zločin. Hrvatske agresorske snage napale su naseljena urbana područja sa namjerom da počine zločine nad djecom i civilima. Ubijali su šta su stigli...u tim napadima poginuo je i ranjen određen broj civila muslimanke, hrvatske i ukrajinske nacionalnosti.
O ubistvu majke i sestre, te ranjavanju druge sestre posvjedočio je Branko Bundalo: "Dana 19.9.1995. godine moja majka Bundalo Branka i sestre Bundalo Mira i Bundalo Maja krenule su iz Novog Grada gdje smo svi živjeli u pravcu Prijedora, kako bi izbjegle granatiranje koje je vršeno prethodnog dana, a ponovo počelo tog dana. U stvari, one su uspjele doći samo do naselja Buljuk koje pripada Novom Gradu i zatekle se na starom putu u tom naselju kada je u njihovoj neposrednoj blizini pala granata. Usljed dejstva te granate moja sestra Maja, koja je rođena 1985. godine, odmah je podlegla, majka Branka koja je rođena 1947. godine teško je povrijeđena, te je usljed tih povreda umrla u bolnici u Beogradu dana 4.10.1995. godine. Sestra Mira (1977) tom prilikom je zadobila lakše povrede. Imam saznanja da su tom prilikom na istom mjestu poginulo još neka lica, a da su neka lica povrijeđena. Majka i sestre napustile su Novi Grad pješke i na putu su se zatekle u momentu kada je kod njih pala granata. Toga dana, inače, šire područje Novog Grada duže vrijeme je granatirano. Ja, inače, nisam bio u njihovoj blizini, jer sam se nalazio u svojoj jedinici." - istakao je u svojoj izjavi Branko 1996. pred Osnovnim sudom u Novom Gradu.
Kome su bile krive majka i kći koje su samo željele da se sklone i sakriju od zlikovaca koji su kosili sve pred sobom?
Iza agresora ostali su razrušeni gradovi, porušeni društveni i vjerski objekti, ubijeni civili, ljudi sa trajnim invaliditetom. Naselja i gradovi regije Prijedor pretrpjeli su velika razaranja i višemilionsku štetu. Žrtve su ubijane masakriranjem, strijeljanjem, a nekoliko je poginulo od ciljano ispaljenih granata hrvatske vojske na civilne ciljeve.
DJECA SU UBIJANA NA SVIREPE NAČINE
Osim Maje Bundalo, ubijeno je još sedmoro djece dok je ranjeno tridesetoro srpskih mališana. Dječak Dražen Maksimović ubijen je zajedno sa svojim ocem tokom pokušaja da prebjegnu na sigurno. Dječaci Danijel /10/ i Miloš Vukojević /17/ ubijeni su zajedno sa majkom Gordanom u naselju Tunjice od strane hrvatskih naoružanih vojnika. Njih su HV-ove diverzantske “Crne mambe” pokosile pješadijskom vatrom na cesti Novi Grad-Kostajnica; iako su vidjeli da se radi o djeci i civilima otvorili su vatru na njih i svo troje ih svirepo poubijali. Dragutin Vukojević tog dana je ostao bez kompletne porodice. On je davno rekao medijima: - Mlađi sin Danijel imao je deset godina, a stariji Miloš 16. Voljeli su život, igrali su fudbal… Vraćali su se svi troje od Gordaninih roditelja iz pravca Prijedora prema kući u Dobrljinu. Išli su pješke, jer nije vozio ni voz ni autobus, a negdje na pola puta u auto ih je primio Božo Maksimović iz Prijedora. S njim je bio i njegov maloljetni sin Dražen. Naišli su na zasjedu i svih petero je ubijeno – rekao je davno Dragutin.
Mladen Crnobrnja rođen je 1979. godine a živio je u mjestu Donje Vodičevo a ubijen je prilikom napada hrvatske vojske na opštinu Novi Grad 18.09.1995. zajedno sa Tijanom Ivanović /17 godina/ i Rajkom Crnobrnjom u civilnom vozilu u naselju Tunjice.
Milka Ivanović, majka ubijene djevojčice Tijane rekla je davno medijima: - Bila je vedra i puna života, odlična učenica novske gimnazije. Za samo nekoliko dana trebala je krenuti za Banjaluku, gdje je upisala Filozofski fakultet. Tijana je tog kobnog 18. septembra krenula iz Tunjica u grad, da kupi šećer. Počelo je granatiranje, svi se razbježali po skloništima, a ona je u toj gužvi srela prijatelje Mladena i Gligu Crnobrnju i s njima provela ostatak posljednjeg dana svoga života. Dok je bilo struje, radio je javljao da se u selima prema Kostajnici, Dobrljinu i Ravnicama, ne puca. Djeca su odlučila iz Novog, koji je bio pod artiljerijskom vatrom, krenuti autom u Ravnice, no naišli su na hrvatsku zasjedu i ubijeni su iz pješadijskog naoružanja. Koliko znamo, Mladen i Gligo su ubijeni u automobilu, a Tijana je vjerojatno pokušala uteći iz auta, jer je nađena mrtva na cesti. Sahranili smo je o ponoći – ispričala je davno Milka.
Strašnu sudbinu su doživjeli i dječaci Dragoslav Mirnić (13.02.1978) i Ljubiša Babić (21.11.1977) koji su ubijeni u Kozarskoj Dubici. Dragoslav je zarobljen, mučen i ubijen 18.09.1995 prilikom napada hrvatske vojske na centar grada. Hrvatski vojnici su ga izveli iz porodične kuće i nakon zlostavljanja ubili hicima iz vatrenog oružja. Tijelo je pronađeno blizu fabrike „Knežopoljka“. Ljubiša je mučen i ubijen 18.09.1995 prilikom napada hrvatske vojske na centar grada. Hrvatski vojnici su ga zlostavljali a njegovo tijelo sa iskopanim očima je pronađeno nedaleko od školskog centra. Imao je brojne povrede svuda po tijelu.
OTVORITI SPOMEN-SOBU U PRIJEDORU
Najveći broj žrtava zločinačke akcije "Una" sahranjen je u Prijedoru. U Spomen-sobi u Novom Gradu nisu postavljene fotografije civilnih žrtava rata. U Prijedoru već dugo postoji ideja da se u tom gradu otvori spomen-soba gdje bi bile postavljene fotografije ubijenih srpskih civila - žena, djece i starih osoba sa područja regije Prijedor - dakle Prijedora ali i susjednih opština Novog Grada, Sanskog Mosta, Bos. Krupe, Ključa, Kostajnice, Kozarske Dubice. Ovo je naročito važno jer se srpske civilne žrtve kontinuirano negiraju i ponižavaju a zločini prećutkuju i opravdavaju. Ova ideja još nije zaživjela ali vjerujemo da će gradske vlasti imati sluha za ove vapaje i molbe stanovnika regije Prijedor.
Коментари
Постави коментар