Supružnici Toma i Vida Jakovljević žrtve su ratnog zločina koji su u novembru 1991. u Vukovaru počinili naoružani pripadnici hrvatske vojske, pripadnici Zbora Narodne Garde. Oboje su svirepo mučeni i zlostavljani pa likvidirani samo zato što su bili srpske nacionalnosti.
Tomislav je rođen 17.06.1928 u Veri a živeo je sa suprugom Vidom (rođ. 21.11.1924) u Vukovaru. Verovali su da im niko neće ništa nažao učiniti te su odlučili da ostanu u gradu. Tomislav je bio invalid, nije imao stopalo i kretao se pomoću štaka. Bio je zaposlen u Vukovarskoj bolnici.
Život u Vukovaru, baš kao i svim Srbima, bio je težak i nesnošljiv. Bili su izloženi svakodnevnim pretnjama i zlostavljanju, uskraćivana im je neretko hrana i ostale namirnice. Uslovi života bili su gori nego u logoru.
Vida i Toma sakrili su se privremeno u sklonište "Obućara" gde su trpeli užasne pritiske i zlostavljanja. Dana 14. novembra 1991. godine, pripadnici ZNG kojima je komandant bio Mirko Filković zvani Kinez, privode Tomu Jakovljevića, srpskog civila koji se kretao na štakama. U zvaničnim dokumentima Republike Srbije navode se okolnosti svirepog ubistva srpskog civila Tomislava Jakovljevića. U Štabu ZNG, Tomu su isptivali Mirko Filković i Stefančić Zdenko (r. 1964) sa Mirom Dunatov (r. 1959), Ostojićem, Lepenom i dr. Pokojni Jakovljević trebalo je da napiše lažnu izjavu u kojoj potvrđuje da poseduje oružje. Toma Jakovljević je bio zatvoren nekoliko dana u podrumu Štaba ZNG, a a zatim su ga Mira Dunatov sa 4 pripadnika ZNG, odveli u dečiji vrtić u Borovu Naselju i tamo ubili iz vatrenog oružja, sa više hitaca. Dva dana kasnije, ubijena je i njegova supruga Vida.
Srpkinja Milica Z. ispričala je kako je 16.11.1991. bila zadužena da čisti WC u skloništu "Obućara" a zaduženje joj je dao upravo zloglasni Martin Sabljić. Ona je svedočila da je tog dana videla Anu Lukić (Hrvaticu udatu za Srbina) i Vidu Jakovljević ispred trpezarije gde se nalazila Martinova kancelarija. Ana je, po njenim rečima, bila veoma preplašena, i svedokinja je predosetila da će se nešto loše desiti. To je bilo oko 23h i posle više nisu viđene.
Te kobne večeri Nikola Ćibarić i Bartol Domazet izveli su Vidu Jakovljević i Anu Lukić iz skloništa i odveli ih na železničku stanicu u Borovom Naselju. Obe su tu streljane sa više metaka.
Skoro sve ubice su poznavale žrtve pošto su bili komšije. Optuženi Ćibarić, ubica ,,samo pet civila”, rekao je na glavnom pretresu Radivoju Jakovljeviću, sinu Tome i Vide, ,,da je znao da mu je Vida majka, ne bi je ubio”. Radivoje Jakovljević, sin ubijenih Tome i Vide, godinama čeka na pravdu za svoje roditelje. Hrvatska štampa tj. pojedini desničarski krugovi pokušali su Radivoju lažno da pripišu "zločine nad hrvatskim vojnicima" nakon 18. novembra 1991. što su sve nevladine organizacije i borci za ljudska prava najoštrije osudili i odbacili kao netačne insinuacije i dezinformacije.
Prvostepenim presudama Vojnog suda u Beogradu broj I K – 112/92 od 26. juna 1992. i I K – 108/92 od 14. jula 1992. godine i drugostepenim Vrhovnog vojnog suda broj II K – 259/92 od 29. decembra 1992. i II K 260/92 od 24. novembra 1993. pravosnažno su osuđeni: Martin Sablić zvani Car, Zoran Šipoš, Nikola Ćibarić zvani Šiptar, Jure Marušić zvani Mačak pod šljemom, Ante Vranjković zvani Francuz, Bartol Domazet, Slavko Mađarević zvani Mišo i Mađar, Mirko Filković zvani Kinez, Zdenko Štefančić zvani Plavi 5, Mira Dunatov i Damir Sarađen, svi pripadnici ZNG iz vukovarskih prigradskih naselja Borovo naselje i Borovo Selo, zbog krivičnog dela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. I to, šestorica na smrtnu kaznu, a ostali na vremenske od šest do 15 godina zatvora. Sud ih tereti da su po kućama i skloništima pomenutih naselja zlostavljali i na kraju likvidirali civile srpske nacionalnosti: Petra Grubišića, Milana Đukića, Rajka Nunića, Predraga Ćirića, Tomislava Jakovljevića , Milorada Zorića, Uroša Nedučića, Konstantina Lukića, Jovana Markova, Ljubomira Bolića, Boška Grbića, Anu Lukić, Vidu Jakovljević, Ratka Inića i njegovog duševno bolesnog sina nepoznatog imena, Tošu Toškovića, Vojislava Đekića, Svetislava Vladisavljevića, Stevu Malecki, Milicu Vračarić, a njenog supruga Dragoljuba teško ranili.
Hrvatske snage su tokom rata u Vukovaru ubile 350 Srba, među kojima 161-og civila. Najmlađa žrtva je imala godinu ipo dana a najstarija 93 godine.
Коментари
Постави коментар