U zoru 30. novembra 1991. grupa naoružanih hrvatskih ekstremista upala je u Torjance na samoj granici sa Mađarskom počinivši tom prilikom nezamisliv zločin nad meštanima srpske i mađarske nacionalnosti
Prošla je trideset i jedna godina od stravičnog, nekažnjenog zločina hrvatskih paravojnih formacija nad srpskim i mađarskim civilnim stanovništvom u mestu Torjanci u Baranji, na samoj granici sa Mađarskom. Tog tragičnog 30. novembra 1991. naoružani hrvatski ekstremisti su u ranim jutarnjim časovima izvršili napad na Torjance i tom prilikom na svirep i okrutan način lišili života desetoro civila srpske i mađarske nacionalnosti, dok je nekoliko meštana lakše i teže ranjeno. U napadu agresora ubijena su tri člana porodice Kleš: Adam (53), njegova supruga Ruža (49) i njihov sin Željko (23). Živote su izgubili i maloletni Dalibor Balog (17), Josip Bogdan (25), Miloš Bogdan (48), Dragomir Klanjaš (23) i Tihomir Ivanović (26). Sve žrtve su bili civili a mnogi su ubijeni po kućama vatrenim i hladnim oružjem. Pripadnici MUP-a Beli Manastir identifikovali su kao počinioce: Šarac Marka, Tomić Milana, Skalda Željka, Pešut Milana, Rebernik Ivicu i druge pripadnike ZNG Republike Hrvatske.
Meštani Bogdan Lazar (1953) i Uzelac Sreten (1952) izmasakrirani su kada su krenuli da preuzmu hleb namenjen za lokalno stanovništvo. Među žrtvama je bio i Tihomir Ivanović, mladić hrvatske nacionalnosti čija porodica među prvima osudila zločinački i fašistički režim Franje Tuđmana. Ivanovići su jedna od retkih porodica u tom kraju koja nije želela da uzme oružje i ubija dojučerašnje komšije Srbe. Zalagali su se sa suživot i međusobnu toleranciju što je posebno ražestilo i ljutilo ekstremne Hrvate koji su svoju mržnju iskazali ubijanjem nedužnih civila.
Prema popisu iz 1991. u Torjancima je 476 stanovnika, od čega 291 Hrvat, 135 Roma, 15 Srba, 7 Mađara i četvoro Jugoslovena. U čitavom mestu je bilo svega nekoliko srpskih i mađarskih kuća i oni nisu mogli predstavljali baš nikakvu opasnost po većinsko hrvatsko stanovništvo. Osnovni cilj masakra je bio da se zaplaši i protera svo nehrvatsko stanovništvo sa tog područja. Preostali Mađari i malobrojni Srbi iz Belog Manastira i Baranje, zaplašeni čitavom situacijom kupe svoje stvari i beže u Šid, Srbiju i Mađarsku kako bi sačuvali svoje živote. Da stvar bude još tužnija masakr je počinjen sa teritorije Republike Mađarske što su zabeležile i brojne televizijske i novinarske ekipe. Pripadnici Jugoslovenske narodne armije uspeli su da zarobe diverzantsku grupu hrvatskih ekstremista sprečivši tako još veći masakr. Kod terorista su pronađene i zaplenjene puške sa nedozvoljenom municijom, mitraljezi, kalašnjikovi, automatsko oružje. Svi su razoružani i zarobljeni.
Prema popisu iz 1991. u Torjancima je 476 stanovnika, od čega 291 Hrvat, 135 Roma, 15 Srba, 7 Mađara i četvoro Jugoslovena. U čitavom mestu je bilo svega nekoliko srpskih i mađarskih kuća i oni nisu mogli predstavljali baš nikakvu opasnost po većinsko hrvatsko stanovništvo. Osnovni cilj masakra je bio da se zaplaši i protera svo nehrvatsko stanovništvo sa tog područja. Preostali Mađari i malobrojni Srbi iz Belog Manastira i Baranje, zaplašeni čitavom situacijom kupe svoje stvari i beže u Šid, Srbiju i Mađarsku kako bi sačuvali svoje živote. Da stvar bude još tužnija masakr je počinjen sa teritorije Republike Mađarske što su zabeležile i brojne televizijske i novinarske ekipe. Pripadnici Jugoslovenske narodne armije uspeli su da zarobe diverzantsku grupu hrvatskih ekstremista sprečivši tako još veći masakr. Kod terorista su pronađene i zaplenjene puške sa nedozvoljenom municijom, mitraljezi, kalašnjikovi, automatsko oružje. Svi su razoružani i zarobljeni.
Anđelko Kleš je tog kobnog dana ostao bez majke Ruže, oca Adama i brata Željka. Mladi Dalibor Balog je samo dva meseca pre ubistva proslavio svoj sedamnaesti rođendan. Bio je izuzetno talentovan, vedar i uvek veseo dečak, voleo je društvo i zabavu.. želeo je da završi škole, da se zaposli, imao je mnogo želja i snova koje nameravao da ostvari ali dušmanska ruka mu to nije dozvolila!
Prema podacima centra Documenta.hr kobnog 30.11.1991. u Torjancima su takođe ubijeni i penzioner Adam Brdarić (72) i njegova supruga Marta Brdarić (57).
Stanovnica Baranje Eva Kiš ispričala je da su odnosi Srba i Mađara i u ratnim danima bili korektni i dobri: "Niko nas nije popreko pogledao niti smo mi ikoga pogledali loše, sa Srbima smo živjeli a držali smo se zajedno i tokom rata. Hrvatska vojska je grdno zlo napravila svim narodima, šta im je smetala Jugoslavija zemlja svih naroda? Željeli su NDH a nas sve da pobiju. Pozivamo Srbiju da podigne spomen obilježje Mađarima, civilima i pripadnicima JNA ubijenim od hrvatskih paravojnih formacija i da to zajedno obilježavamo, eto baš 30.11. jer je tad najviše stradalo Mađara".
Za počinjeni zločin kao i za mnogobrojne zločine nad srpskim stanovništvom do danas niko nije odgovarao.
Samo dvanaest dana nakon masakra u Torjancima počinjen je još jedan veoma sličan zločin. U Paulin Dvoru nadomak Osijeka hrvatski ekstremisti su masakrirali 18 civila srpske i mađarske nacionalnosti, mahom starije dobi.
Za počinjeni zločin kao i za mnogobrojne zločine nad srpskim stanovništvom do danas niko nije odgovarao.
Samo dvanaest dana nakon masakra u Torjancima počinjen je još jedan veoma sličan zločin. U Paulin Dvoru nadomak Osijeka hrvatski ekstremisti su masakrirali 18 civila srpske i mađarske nacionalnosti, mahom starije dobi.
Коментари
Постави коментар