U Derventi je obeležena trideset i prva godišnjica od kako su pripadnici hrvatske vojske okupirali ovu opštinu i u naselju Čardak počinili užasan zločin nad srpskim stanovništvom. Tog 26. aprila 1992. ubijeno je 37-oro civila i to dok su proslavljali vaskršnje praznike. Mnoge žene i devojke su silovane a među ubijenima je bilo i troje dece; najmlađa žrtva masakra je imala 14 godina, dok je najstarija bila starica od 75 godina
Nakon masaka u derventskom selu Kostreš 4. aprila 1992. kada su hrvatske snage spalile ovo selo a masakrirale dvanaest starijih meštana, usledili su napadi na čitavu opštinu. Tokom 15. i 16. aprila 1992. čitava opština je danonoćno granatirana iz susednih hrvatskih sela ali i iz pravca Republike Hrvatske. Dana 24. aprila 1992. dobro naoružane hrvatske agresorske snage pristigle iz Republike Hrvatske najpre su opkolile pa okupirale Derventu. Predstavnici međunarodne zajednice koji su posredovali, ali, na žalost, nisu onemogućili napadače da ostvare svoje namere. U naredna dva dana počinjeni su užasni zločini od zatvaranja u logore, silovanja i zlostavljanja do likvidacija.
Čak 37-oro meštana derventskog naselja Čardak je ubijeno i to dok su proslavljali Vaskrs, jedan od najvećih pravoslavnih praznika. Najveći broj civila je ubijen u logorima za Srbe koji su otvoreni na više mesta u opštini: u prostorijama bivšeg Doma JNA, kasarni Rabić, naselju Polje (kuća Joze Juraković) i osnovnoj školi u hrvatskom selu Poljarima.
Nijedna žrtva nije ubijena metkom, već su svi strahovito mučeni i zlostavljani u logorima pa likvidirani ili su maltretirani u svojim kućama nakon čega su masakrirani i živi spaljeni. Ekshumacija stradalnika je izvršena u masovnoj grobnici na groblju u Modranu 18. decembra i u zajedničkoj grobnici naselja Čardak između 21. i 23. decembra 1992. godine. U toku više od dva meseca okupacije srpska pokretna imovina je opljačkana, a nepokretna imovina spaljena i razorena. Za to vreme u Derventi je uništen pravoslavni hram Uspenje Presvete Bogorodice iz 1885. godine i Parohijski dom.
Bivši logoraši pričali su da su prvo razdvojili decu i žene od odraslih muškaraca, da su žene kasnije pustili, ali su ih silovali i maltretirali, dok su muškarci danima bili zatvoreni u ovim logorima.
Ubijene su dve kompletne porodice Lazarević i Živković. Porodica Save Živkovića likvidirana je od pripadnika hrvatske vojske
u vlastitoj kući i to na veoma surov način. Prvo su maltretirani pa masakrirani hladnim oružjem domaćin Savo (46), njegova supruga Jelena (48) i njihov sin Goran, star 14 ipo godina. Zverski su ubijeni Veljko Lazarević (45), njegova supruga Mirjana (42) i njihov sin Duško (21).
U napadu na Derventu ubijena je i devojčica od 16 godina, čije su telo nakon krvavog pira hrvatski vojnici bacili u zajedničku masovnu grobnicu. Njen identitet i dalje nije saopšten a lokalna udruženja privode kraju popis civilnih žrtava. Prema svedočenju Neđe Blagojevića, devojčica je usmrćena snajperom od strane hrvatskog vojnika zajedno sa Perom Vračom i Boškom Novićem u naselju Čardak. Nakon brojnih tortura i zlostavljanja ubijeni su supružnici Danica (38) i Čedo Ćudić (40), devojčica Dragana Nikolić (16), Milanka Blagojević (40), Ružica Savić (20), Ranko Đuraš (70), Vidosava Cvijetković (75), Pantelija Popović (71), Boris Stjepanović (60), Simeun Simikić (65) i mnogi drugi.
Emilija Pajić, supruga Mirka Pajića koji je bio zarobljen na Čardaku, a kasnije ubijen u Bosanskom Brodu, kaže da je njen muž ubijen zato što je novinarima rekao istinu.
Za zločine u derventskom naselju Čardak do sada su izrečene četiri presude među kojima i Azri Bašić, koja je osuđena na 14 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima i ratnim zarobljenicima u Derventi. Za zločine nad Srbima u Derventi osuđen Nihad Hamzić Fric na dve godine zatvora, Ivica Perković Mungos na četiri godine zatvora, zatim Esad Čavalić na pet i njegov brat Derviš na pet i po godina zatvora.
Коментари
Постави коментар