Četvrtog avgusta 1995. godine oružane snage Republike Hrvatske, izvršile su agresiju na Srpsku autonomnu oblast Krajina (s. Dalmaciju, Liku, Kordun i Baniju), u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine (RSK).
Agresija je izvršena uprkos činjenicama da je ta oblast bila pod zaštitom UNPROFOR -a (sektori “Jug” i “Sjever”) i da su dan pre predstavnici RSK u Ženevi i Beogradu prihvatili predlog međunarodne zajednice o mirnom rešenju sukoba.
I kad je prestao svaki otpor SVK, agresor je ubijao ljude koji nisu htjeli ili mogli sa svojih vjekovnih ognjišta, ali i one u izbjegličkim kolonama, i do Une i preko Une, duboko u teritoriju tadašnje Republike Srpske (RS).
Prema jedinim relevantnim podacima, DIC “Veritas”-a ubijeno je i nestalo 1.903- oje Srba od čega 1.247 civila, od kojih su oko tri četvrtine bili stariji od 60 godina. Među žrtvama se nalazi 564 (30%) žena, od kojih su oko četiri petine bile starije od 60 godina, što predstavlja jedan od “crnih rekorda” građanskog rata devedesetih prošlog veka na prostorima prethodne Jugoslavije.
Među žrtvama je i dvanaestoro dece. Najmlađe žrtve hrvatske agresije bili su tromesečna Andrijana Škorić i Milo Vujić, star tek godinu godina.
Prema podacima VERITAS-a, najmlađa žrtva zločinačke akcije "Oluja" ali i čitavog perioda hrvatske agresije (1991-1995) bila je dvomesečna beba Andrijana Škorić, kći Zorana. Rođena je 03.06.1995. u Glini gde je živela sa porodicom. Ona je sa roditeljima i rodbinom nasilno proterana od strane hrvatske vojske iz porodične kuće u rodnој Glini. Umesto dečijih pesmica, tek što je ugledala svetlost dana, malena Andrijana bila je prinuđena da sluša zvukove topova i granata. Stradala je u izbegličkoj koloni i njeno poslednje prebivalište bila je Prijedorska bolnica koja je bila premala da primi sve ranjene žene, decu i starce. Ova nedužna devojčica ujedno nosi epitet i "najmlađe žrtve u Prijedorskoj regiji" pa čak i u čitavoj Bosni i Hercegovini. Ni prve reči nije stigla izgovoriti, ni prohodati a već je postala žrtva krvožednih zveri koje su je proterale iz porodičnog doma i poslale u smrt. Kome je i zašto smetala beba, novorođenče koje je od naoružanja imala samo flašicu sa mlekom a ni to sama nije znala držati ?
Danas bi Andrijana imala 30 godina, isto onoliko koliko obeležavamo od najvećeg stradanja srpskog naroda. Bila bi danas odrasla devojka, završila bi škole, možda i fakultet, bavila bi se poslom koji voli..bila bi ponos svoje porodice i čitave Gline i Banije gde je rođena..I Andrijana bi poput sve ostale dece uživala danas u svojim mladalačkim danima i svima izazovima koje život nosi...proslavila bi i maturu, družila bi se sa prijateljima, putovala, pisala, radovala...nažalost, sve te roditeljske snove prekinuo je užasni rat i bezumna želja za "čistom hrvatskom državom". Zbog iste bezumne, fašističke ideje tokom 1941. više od 80 000 srpske dece je izgubilo živote.. i oni su baš kao i Andrijana imali na pravo na život!
Nešto stariji bio je i Milo Vujić, dečak od godinu dana. Milo je rođen 17.01.1994. takođe u Glini, a živeo je u mestu Vojišnica. Ubijen je sa svojim roditeljima 7. avgusta na obroncima Petrove Gore. Srbi sa područja Vojnića su se, bežeći ispred "Oluje" okupili na prevoju Biljeg, odakle su, noću 6-7. avgusta, krenuli preko Petrove Gore prema Topuskom, gde je bila komanda Kordunaškog korpusa. Među njima je bio i Neđeljko Vujić (25), iz Vojišnice, sa nevenčanom suprugom Gordanom Bilbijom (20), rođenom u selu Marini kod Sanskog Mosta i njihovom bebom.
Mladi i neiskusni, pokušali su spasu žive glave i sklone se od nemilosrdnih neprijatelja koji su tih dana ubijali sve pred sobom. Vujići su se privremeno sklonili u jednu kuću u selu Ključar. Međutim, kobnog dana hrvatski vojnici su izvršili napad na tu kuću i počinili masakr. Kuća se od detonacije urušila zatrpavši tročlanu porodicu. Svi troje su brutalno ubijeni i dve ipo decenije se vode na listi nestalih.
2017. iz masovne grobnice u Glini su eshumirani posmrtni ostaci 36 srpskih žrtava ubijenih tokom akcije "Oluja". Od ukupnog broja ekshumiranih, 27 osoba su muškog pola, šest ženskog, jedno je dete, dok za posmrtne ostatke dve osobe nije bilo moguće odrediti pol. Prema izjavi Save Štrbca, direktora DIC Veritas, dečiji posmrtni ostaci verovatno pripadaju Vujić Mili, detetu koje je zajedno sa roditeljima stradao 7. avgusta na obroncima Petrove Gore. Sudovi u Vojniću i Prijedoru su, pre više godina, u vanparničnom postupku, na predlog njihovih roditelja, na osnovu kazivanja svedoka, utvrdili smrt Neđeljka i Gordane, koja je i upisana u matične knjige umrlih.
VERITAS raspolaže pouzdanim podacima za još 163 registrovana grobna mjesta u kojima se nalaze neidentifikovani posmrtni ostaci smrtno stradalih Srba na pomenutom području i u istom periodu, koji i dvadesetčetiri godine po prestanku rata, isključivo zbog opstrukcije hrvatske strane, čekaju na ekshumacije.
Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvetljena sudbina 1.284 (67%) lica, dok se na evidenciji nestalih vodi još 619 (33%) lica, od čega 469 (76%) civila, među kojima 240 (51%) žena.
Oko 3.200 starih i nemoćnih, koji nisu htjeli ili nisu mogli napustiti ognjišta, na silu su internirani u logore za civile. Krajina je opustošena, opljačkana pa porušena i zapaljena. Nisu bili pošteđeni ni crkveni, kulturni, istorijski srpski, kao ni antifašistički spomenici.
Osim dvomesečne Andrijane Škorić i Mile Vujića, starog godinu dana, tokom "Oluje" su ubijeni i Siniša Dobrić /12/, Žarko Rajić /9/, Nevenka Rajić /11/, Darko Vuković /13/, Jovica Drča /6/, Milan Jokić /17/, Dragan Trkulja /17/, kao i Dušan Đerić /15/, njegova sestra Dragana Đerić /17/ i Marijana Poznanović /17/.
Коментари
Постави коментар