Pripadnici hrvatskih paravojnih formacija za vrijeme posljednjeg rata nisu prezali da čine zločine nad Srbima ni na najveće praznike - kako pravoslavne tako i katoličke. Zločini na velike svece koje su Srbi praznovali bili su učestala praksa i unapred planirana aktivnost. Brojni zločini koje su hrvatski ekstremisti počinili od istočne i zapadne Slavonije, preko Korduna, Banije, Dalmacije imaju svoju simboliku. Ljudi su ubijani dok su obilježavali svoje krsne slave - za Mitrovdan, Đurđevdan, Petrovdan, Nikoljdan i druge velike datume.
Tako je 19. decembra 1991. tokom napada HV na srpsko selo Mašićka Šagovina u svojim kućama izmasakrirano 55 srpskih civila i zarobljenika, među kojima je bilo žena i nepokretnih staraca. Pojedine porodice tada su slavile svog zaštitnika Svetog Nikolu a pobijene su na najsvirepiji način.
Isto tako, hrvatske formacije su zločine činile i na svoje katoličke praznike pa su tako Badnji dan i Božić obilježeni užasnim i teškim zlodjelima nad srpskim civilima. Praznici koji proklamuju ljubav i mir, ali i slogu među ljudima poslužili su zvijerima u uniformama hrvatske vojske da počine najveće ovozemaljske grijehove. I možda su neki od tih neljudi sebe nazivali velikim katolicima, jasno je da su od te odrednice bili i ostali veoma daleko jer nijedna religija ne zagovara ubijanje, mučenje, silovanje.
Na Badnjak - Badnju večer, inače veliki katolički praznik koji dolazi u susret Božiću, 24.12.1991. pripadnici hrvatskih formacija u Orahovici nasilno upadaju u kuću Srbina Muselinović Miodraga (1946), koji je inače bio bivši načelnik SUP-a u Orahovici. Trojica naoružanih maskiranih Hrvata zlostavljaju i mučki ubijaju Miodraga i njegovu suprugu Muselinović Milicu (1949) a tom prilikom su masakrirali i njihovu komšinicu Nikolić Desanku (1931) koja se tu slučajno zatekla. Žrtve su strašno mučene i zlostavljane a na telima je bilo više prostrelnih i ubodnih rana, te tragova mučenja. A onda su počeli da pucaju u vazduh čestitajući hrvatskom narodu "Božić i Badnjak"! Bolesno i užasno!
Istog dana u mjestu Kusonje, opština Pakrac, hrvatski vojnici ubijaju slabovidu staricu Vasiljku Mandić Ratković (rođ. 1921) rodom iz Gornjih Grahovljana. U Kusonjama je dan kasnije, na katolički Božić, mučki ubijena i njena komšinica Ana Krajinović, stara 56 godina kao i komšija Stojan Zec /44/ koji se i danas vodi kao nestalo lice.
Na sam dan katoličkog Božića, 25.12.1991. pripadnici hrvatskih formacija upadaju u porodični dom teško pokretnog starca Ilije Buzduma (rođ. 1922) u Novom Selu, opština Pakrac. Nakon mučenja i prebijanja Ilija biva ubijen i to samo zato što je bio Srbin i pravoslavac. Htjeli su zlikovci da pokažu kako su "veliki vjernici".
Istog dana, u Novoj Gradišci na području pod kontrolom hrvatskih snaga prisilno je nestao Matijašević Marijan (1964), od oca Srbina i majke Hrvatice. Porodica je izrazila sumnju kako su ga zarobili i odveli pripadnici hrvatskih formacija kojima je to bila česta praksa u ovom gradu. Marijan je pronađen mrtav u martu 1992. kraj željezničke pruge i identifikovan je na osnovu dokumenata. Zamjerali su navodno što se ne veseli katoličkom božiću već čeka svoj "četnički" 7. januara.
Istog dana, dok su katolici čekali i proslavljali Božić - u noći između 24. i 25. hrvatski ekstremisti iz automatske puške u selu Kovačevac ubijaju bračni par Živković. Branko Živković (1936) i njegova supruga Milica (1936), penzioneri i civili ubijeni su na veoma svirep način a nakon likvidacije kuća im je minirana.
Strašan i bezuman krvavi pir hrvatskih zlikovaca ostao je zataškan i skriven od očiju javnosti. Tako je i danas. Da ne postoji hrabri vitez Savo Štrbac koji zajedno sa svojim patriotama bilježi svaki trenutak i vraća dostojanstvo žrtvama, ovi bi zločini bili potpuno zaboravljeni.
Ostaje pitanje i gdje su katolički sveštenici, časne sestre, kardinali da osude i distanciraju se od ovih strašnih zločina?!
Коментари
Постави коментар