Uporedo sa trajanjem zločinačke akcije "Bljesak" i masovnim istrebljenjem srpskog stanovništva na području zapadne Slavonije, i na samom istoku ove regije tog proljeća 1995. odvijala se prava drama.
Mada se činilo da je u Iloku sve bilo mirno, zapravo nije bilo tako. Hrvatski ekstremisti sijali su smrt redovno - na razne načine i različitim metodama.
TUŽNI ĐURĐEVDAN
Tog 6. maja 1995. osvanuo je Đurđevdan. Proljećni zraci prelomili su se obasjavši grad i okolna sela, crkvena zvona najavljivala su radosni praznik, a vjerni pravoslavni narod požurio je u crkvu da u molitvi obilježe ovaj veliki dan. Djeca su po običaju izašla da se poigraju, i kroz nevine osmijehe i igru makar malo zaborave sve one strašne mjesece provedene u strahu i mraku.
A onda su sunce zamjenili crni oblaci. Smrt je stigla u Ilok. Onako podlo, prikriveno i vješto kako samo ona to ume i zna.
U Ulici Cara Dušana br. 118 u kući porodice Mrdalj igrala su se djeca - Aleksandar Mrdalj, star deset godina, i njegove komšije Branka Smuđ, stara jedanaest godina i Mišo Dragović, star deset godina. Sa djecom je kobnog dana bila i Aleksandrova majka Ljuba Mrdalj koja je čuvala djecu. Dječiju šalu prekinulo je zvono. Ljuba je požurila ka vratima kada je na njima ugledala dobro poznat lik.
Bio je to poštar Vladimir Veseličić, veseo i uvijek pozitivan čovjek. Nakon kraćeg razgovora, Vladimir je Ljubi uručio paket. Mališani su zainteresovano gledali i približili se ne bi li vidjeli šta se krije u paketu i kakav je to poklon stigao na vrata porodice Mrdalj.
Ljuba je bila zbunjena jer nije očekivala nikakvu porudžbinu. Kada je krenula da otvara paket, odjeknuo je prasak. Eksplozija a potom i vrisak.
SMRT NA VRATIMA
U paketu je bila bomba! Od siline eksplozije popucala su sva stakla a porodičnu dom pretvoren je u ruinu. Na licu mjesta život je izgubila malena Branka Smuđ. Ili bolje reći ubijena je! Tek joj je jedanaest godina bilo.
Ljuba je zadobila teške povrede kao i poštar Vladimir /48/. Oboje su prevezeni u bolnicu u Novom Sadu gdje im je pružena sva medicinska pomoć. Zadobili su ozbiljne povrede opasne po život. U napadu su lakše ranjeni i Ljubin sin Aleksandar i desetogodišnji Mišo. Tri dana kasnije, 09.05.1995. u Hirurškoj klinici u Novom Sadu preminula je i Ljuba Mrdalj. Njeni vitalni organi bili su ugroženi i uprkos naporima ljekara, njeno srce nije izdržalo. Imala je 35 godina.
Svi su bili šokirani tragičnim događajem a u Ilok se tada uvukao neviđen strah. Ulice su u trenu postale prazne i puste a roditelji nisu dozvoljavali djeci da izlaze napolje.
Treba istaći da je porodica Mrdalj trpela pre toga užasne preteće pozive od strane ekstremnih Hrvata. Uznemiravali su ih, tjerali da se isele, pričali svakakve uvrede i najavljivali zlo koje se uskoro i obistinilo.
Hrvatski ekstremisti su inače redovno koristili metod paket-bombi koje su slali na adrese srpskih porodica. Prijavljen je veći broj ovakvih slučajeva a paketi su stizali iz svih dijelova Hrvatske ali i iz zapadno-evropskih zemalja pa i Vojvodine gdje su zlikovci imali svoje pomoćnike.
Porodica Mrdalj se poput velikog broja srpskih porodica naselila u Ilok nakon što je protjerana sa kućnog praga od strane zločinačkog režima Franje Tuđmana. Hrvatski ekstremisti su tamo činili zvjerstva, ubijali, silovali....Umakavši zlikovačkom nožu, porodica Mrdalj se ponadala da će u Iloku biti sigurni i zaštićeni, ali "đavo nikada ne spava".
Slično je i sa malenom Brankom Smuđ, koja je sa porodicom izbjegla iz Borova Naselja onomad kada je hrvatska vojska ubijala i progonila srpski narod u Vukovaru. Međutim, ni ovdje im nisu dali mira.
Istražni sudija Opštinskog suda u Vukovaru, Slavko Teofilović odmah je apelovao na sve građane da ne primaju nikakve pakete i da odmah sve sumnjive aktivnosti prijave najbližoj stanici milicije.
RAT U ILOKU POČEO U LJETO 1991.
Prve žrtve u Iloku bili su civili Milivoje Adžić i Mirko Milošević koji su posljednji put viđeni 18.07.1991. kada su vozilom prešli most „25 maj“ kod Bačke Palanke. Njihova lada je pronađena u kanalu kod Šarengrada, Ilok, na području pod kontrolom hrvatskih snaga a porodica i mještani izrazili su tada bojazan da su ih hrvatski vojnici zarobili i odveli, te usmrtili.
Nedaleko od Iloka iz Dunava su 20. i 22. 10. 1991. izvađena tijela srpskih civila Petra Grubišića i Rajka Nunića. Obdukcijom u Novom Sadu na Medicinskom fakultetu utvrđeno je da je Grubišić ubijen sa tri metka iz vatrenog oružja. Oni su mučeni i zlostavljani pa strijeljani.
Nešto prije krvavog Đurđevdana 1995., stanovnike Iloka šokirao je još jedan slučaj stravičnog ubistva kada je hrvatski ekstremista Mato Pivić 02.06.1994. ubio penzionerku Mariju Marko /62/ i njenog sina Ivana /33/ . On je udario Mariju Marko kolcem te joj višestrukim udarcima razbio lobanju, slepoočnicu, zbog čega je nedugo nakon toga preminula. Njenog sina Ivana je pretukao kolcem, nanevši mu smrtonosne povrede po glavi. Vlasti Vukovara tada su uhapsile i procesuirale počinioca.
Srpski narod Iloka je doživio dvostruki egzodus - u ljeto 1991. ali i tokom 1998/1999 kada su prognani sa ognjišta dok je njihova imovina uzurpirana i opljačkana. Tokom i nakon rata oskrnavljene su i oštećene pravoslavne crkve (i hram) kao i pravoslavna groblja od strane ekstremnih Hrvata.
Коментари
Постави коментар