VELIKA POBJEDA SRPSKE! UKLONJEN USTAŠKI SPOMENIK U MODRANU KOD DERVENTE

Spomenik sa ustaškim simbolom u obliku latiničnog slova "U" u Modranu kod Dervente je napokon uklonjen. Još odavno je pokrenuta inicijativa za uklanjanjem ovog sramotnog spomenika kojim se vrijeđaju srpske žrtve a veliča zločin i genocid počinjen tokom Drugog svejtskog rata ali i tokom agresije na Posavinu od strane hrvatskih paravojnih formacija. Ideja za uklanjanjem ovog  nakaradnog spomenika ubrzana je nakon što su vlasti Republike Hrvatske zaprijetile srpskoj zajednici da će krenuti sa uklanjanjem spomen obilježja i nadgrobnih spomenika pripadnicima JNA i civilima ubijenim od hrvatske vojske. 

Spomenik u Modranu je navodno izgrađen za pripadnike HVO, međutim, stanovnici Dervente kažu da  gotovo nijedan  hrvatski vojnik nije stradao u svom mjestu već u napadima na srpska sela. 

Veliki srpski patriota i borac za pravdu Radislav Dončić,  je mjesecima unazad ukazivao na ovaj sporni spomenik, koji se nalazi na samo stotinak metara od mjesta gdje je u proteklom ratu bio logor za Srbe. Dok su svi ćutali on je jedini tražio pravdu za srpske žrtve Dervente i posavskih mjesta a organizovao je i protest u znak protivljenja okupljanja pripadnika zloglasnih hrvatskih formacija na tlu Republike Srpske. 

Kako kaže, na groblju je sreo Ivana Ćorluku, ratnog pukovnika 103. HVO brigade, a susret nije protekao u mirnom tonu.

Dončić je srećne vijesti podjelio na društvenim mrežama i informisao građane o detaljima: "Uspjeli smo! Simbol genocidne NDH je uklonjen! U Modranu više nema latiničnog slova „U“. Prekriveno je pločama. Sklonjena je i ustaška šahovnica sa prvim bijelim poljem. Na groblju sam sreo Ivana Ćorluku, ratnog pukovnika 103. HVO brigade. Nekada smo se gledali preko nišana na Kostrešu, a danas sam ispred sebe vidio oronulog starca zadojenog mržnjom. Vrijeđao je, psovao, unosio mi se u lice. Nisam mu odgovorio. Došao sam sa svojim ratnim drugovima, uvjerio se da simbola zločinačke NDH više nema i otišao. Ćorluka je ostao kod spomenika, poražen i u ratu i u miru. Ne mrzim ga, žalim ga. Žalim i Igora Žunića, gradonačelnika Dervente, kojim mi je Ćorluka prijetio. Ne plašim se ni Ćorluke, ni Žunića, koji je očigledno u prijateljskim odnosima s njim. Koalicija SNSD-a i HDZ-a u punom sjaju! Ustaški spomenik smo uklonili, ali ovo je tek prva pobjeda mira, razuma i suživota. Dok sa nama žive ljudi poput Ćorluke, koji otvoreno veličaju NDH i Antu Pavelića, ne smijemo posustati"

Gradska uprava Derventa od samog početka upoznata je sa svim detaljima i okolnostima koje se odnose na uklanjanje spornog spomenika na Modranu kod Dervente, kao i sa svim izazovima koji su pratili ovaj proces.- Svjesni osjetljivosti teme, pozivamo sve aktere javnog života da se uzdrže od populističkih izjava, ličnih promocija i retorike koja može dodatno podizati tenzije. U ovom trenutku najvažniji su smirenost, odgovornost, međusobno uvažavanje, kako bi čitav proces bio okončan na miran, dostojanstven i zakonit način - navedeno je iz Gradske uprave Derventa.

O uklanjanju spomenika obavijestio je javnost  i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković koji je naveo: "Ono na šta smo upozoravali, o čemu smo javno govorili i za šta smo tražili hitnu reakciju institucija, danas više ne stoji u Modranu. Ovo je pobjeda razuma, istine i poštovanja prema žrtvama i našem narodu". On je kazao kako ne smije biti mjesta za simbole koji vrijeđaju sjećanje na stradale i oživljavaju najmračnije ideologije iz prošlosti.

"U ovom društvu ne smije biti mjesta relativizaciji zločina i fašističkim simbolima. Još jednom se pokazalo da javnost mora glasno i odlučno reagovati kada institucije šute. Naša je dužnost da čuvamo historijsko pamćenje i da ne dozvolimo bilo kakvo veličanje ustaštva, bez obzira odakle dolazi i od koga dolazi", napisao je Stanivuković.

Vijest da je zloglasni spomenik uklonjen razveselio je i obradovao građane Dervente koji su na ovo čekali decenijama. Milivoje Mile, starina, nije krio uzbuđenje: "Drago mi je! Hrvatima nije dovoljno što su tog proljeća 1992. toliko svijeta pobili, ubijali su djecu, žene i djevojke silovali, nego su još i spomenik u obliku ustaškog slova 'U' podigli da nam se nasmiju u facu. Mislio sam da su prošli katarzu ali ništa, ovo je pobjeda velika, ja im poručujem  - dalje od moje avlije, ovo nije 1992., tad su bili jaki nad ženama i djecom, a kad su sa srpskom vojskom došli u susret, pobjegli su ko zečevi, na čamcima i traktorima."

Sa njim je salgasna i Munevera: "Mi Muslimani i Srbi živimo kao jedno, slažemo se i nikome nisu potrebne provokacije, i takvi spomenici već da se narod slaže. Rane su još bolne, hrvatska vojska je zla napravila i Srbima, i Bošnjacima, i onim poštenim Hrvatima koji nisu htjeli za rat i ovo ne treba nikome."

Podsjećamo, tog aprila 1992. hrvatske paravojne formacije iz susedne Hrvatske okupirale su opštinu Derventa a grad pretvorili u svojevrstan logor smrti. Tokom hrvatske agresije (1992-1995) ubijeno je i stradalo 608 boraca Vojske Republike Srpske kao i 157 civila uglavnom srpske nacionalnosti, među kojima i jedanaestoro djece. Preko 5500 Derventskih Srba je tokom agresije ranjeno ili su prošli logorske torture. Ubijane su žene, djeca, stari i nemoćni ljudi, invalidi, zarobljeni branioci sela...

Ugašene su kompletne porodice poput Živkovića, Lazarevića, Zorića... razrušene su i minirane sve pravoslavne svetinje - crkve, hramovi, kapele i parohijski domovi a nijedno pravoslavno groblje nije ostalo čitavo.

Kakva su zvjerstva činjena po derventskim logorima još se prepričava. Srpske djevojčice su silovane pred očima majki koje su bile prinuđene gledati ta zvjerstva da bi potom i same proživjele isto. Mnoge žene iz Dervente su danas članice Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske koje se bori za prava žrtava rata i logora, a između ostalog i protiv ovakvih aktivnosti kojima se vrijeđaju žrtve.